Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Filip Šimunović. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Filip Šimunović. Prikaži sve postove

petak, 20. kolovoza 2021.

Osvrt na promociju u splitskoj knjižnici Marka Marulića u srijedu, 18. kolovoza | Split skriven u Hoffenburgu





Piše: Sandra Pocrnić Mlakar

CIEL ili „Croatian Institute for Exploration of Life“ opisan u romanu „Hoffenburg“ donekle je sličan splitskom MEDIS-u i to je najveća sličnost s nekom stvarnom institucijom. Svi ostali instituti i medicinski centri, likovi, pa i neki opisani slučajevi u romanu Hoffenburg su izmišljeni, tako da se nitko od liječnika ili znanstvenika ne može prepoznati – rekao je dr. Filip Šimunović na splitskoj promociji svog romana u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Pred punom velikom dvoranom knjižnice, u ležernoj atmosferi, pred okupljenim prijateljima i kolegama iz struke, te prijateljima njegova oca, također uglednog kirurga prof. dr. Vladimira Šimunovića, Filip Šimunović predstavio je svoj prvijenac. Glavni lik romana je mladi kirurg iz Splita Sebastijan Mikulić, koji u prestižnoj njemačkoj klinici Hoffenburg radi u međunarodnom timu kirurga i znanstvenika. Roman „Hoffenburg“ opisuje četiri dana ključna za sazrijevanje mladog kirurga, kada doznaje da njegov mentor namjerava prisvojiti njegov znanstveni rad, a u klinici se nižu komplikacije koje traže punu koncentraciju i angažman. Istodobno, mladi liječnik nalazi se pred privatnim životnim odlukama i preispituje kirurgiju kao životni poziv. 

utorak, 17. kolovoza 2021.

Hoffenburg u Splitu

 

Filip Šimunović predstavlja roman „Hoffenburg“ u Splitu u Gradskoj knjižnici Marko Marulić u srijedu, ¸18. kolovoza u 18 sati. 

Ozljeda sinusa bila je neurokirurška noćna mora i svi su izbjegavali sinuse kao nagazne mine. Krvarenje iz sinusa moglo je biti toliko obilno, da je i u odrasle osobe moglo u nekoliko minuta uzrokovati smrt zbog iskrvarenja, a zaustavljanje takvog krvarenja bio je težak zadatak i za najiskusnije.

Zbog blizine moždane kore sinus se nije smjelo koagulirati električnom pincetom, a nije ga se smjelo niti podvezati kirurškim šavom. To bi uzrokovalo začepljenje sinusa i moždani udar. Sinus je trebalo, dakle, rekonstruirati. Da bi to bilo moguće, Benito je morao odstraniti mnogo veći dio kosti od te proklete male rupe koju je do tada toliko intenzivno promatrao.

Prvo je naložio da se Arslan pozicionira u maksimalno moguću uspravnu poziciju. Ozljeda sinusa je, uz iskrvarenje i moždani udar, popisu uzroka koji su mogli dovesti do djetetove smrti, dodavala i mogućnost zračne embolije.

četvrtak, 22. srpnja 2021.

Filip Šimunović | Zamišljam da sam pisao kritiku sustava


Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Mladi splitski liječnik Sebastijan Mikulić specijalizira neurokirurgiju na prestižnoj sveučilišnoj klinici Hoffenburg, u kojoj rade najbolji kirurzi na svijetu. Kliniku vodi genijalni i karizmatični profesor Mendel čiji je autoritet neupitan, ali mladi kirurg u potrazi je za drukčijim uzorima.

Formiranje osobnog i profesionalnog identiteta tema je romana „Hoffenburg“, kojim se mladi liječnik Filip Šimunović prvi put predstavlja širem hvatskom čitateljstvu. Roman mladog pisca namijenjen je ambicioznoj mladoj publici, a u scenama iz kirurške dvorane autor postiže napetost kriminalističkog romana.

Filip Šimunović dosad je objavljivao kratke priče na hrvatskom i engleskom u književnim časopisima.Nakon školovanja u Splitu i znanstvenog rada u Bostonu, živi i radi u Njemačkoj.

subota, 12. prosinca 2020.

Filip Šimunović | Baltazar i epidemja - 3 dio

 

Postajao je sve tmurniji i neveseliji. Prvo sam mislio da je to bilo zbog toga što je vrijeme postajalo hladnije i dani kraći, ali se ispostavilo da ga opsjeda virusna epidemija. Nije ga inficirao sam virus, to bi još bilo dobro jer bi završio u bolnici, gdje bi se liječnici bar nekako znali nositi s bolešću. Ne, njega je inficirao virus zavjere, koji je bio gotovo neiskorjenjiv. Epidemija je i dalje bila vodeća tema u našoj zemlji i na cijelom svijetu. Na jesen je objavljeno da su brojke oboljelih u porastu, i da se zbog toga moraju nastaviti nositi maske i održavati međusobna udaljenost, a najavljeno je i da će, ukoliko ne dođe do smanjenja broja oboljelih, biti nužno pojačati mjere opreza. Uz to se u vijestima sve više govorilo o cjepivu protiv tog novog virusa, na kojem su sve farmaceutske tvrtke intenzivno radile. Svi su se bojali ponovnog gušenja javnog života. 

Tko se nije brinuo za svoje zdravlje, i za zdravlje svoje obitelji, brinuo se za ekonomiju. Većina ljudi je mislila da bi, kada bi se ponovno, kao u proljeće, uvele sankcije, to bio udarac od kojeg se tržište ne bi oporavilo. 

ponedjeljak, 7. prosinca 2020.

Filip Šimunović | Baltazar i epidemiija - 2 dio

 

Još je nekoliko puta tog ljeta plamteći toranj lebdio nebom, ali nikada toliko intenzivno kao tog prvog puta. Solsticij je prošao, dani su postajali kraći i, u vrijeme kada smo običavali ići kući, na platnu zvonika su se prelijevale druge boje. Žarkonarančastu i histerično–crvenu polako su smjenjivale mirnije nijanse pješčano žute te, kako je popodne prelazilo u predvečer, zasićene tamnocrvene.

– Dođi! – rekao mi je jedne nedjelje i povukao me za nadlakticu. Naši sinovi su se tih mjeseci počeli dizati na noge i činiti prve korake (prvo moj, pa onda njegov) i ja sam pogledao prema njima. Moj sin se taman bio ustao, da bi uz glasno pljuskanje blata pao natrag na dupe.

srijeda, 2. prosinca 2020.

Filip Šimunović | Baltazar i epidemija - 1 dio

  

Nedjeljom je sve zatvoreno, a na ulicama nema nikoga. Ljudi se ne mogu vidjeti ni na prozorima stanova, ni na balkonima, i oduvijek sam se pitao što to svi rade cijeloga dana, zavučeni u svoje zamračene stanove, i kako se to oni odmaraju u tom silnom miru i tišini. Kako nije bilo ljudi, nije bilo ni auta, a nije bilo ni zvukova. Gdje god se osvrnem: tišina. Crkvena su zvona zvonila nekoliko puta na dan, i ta njihova zvonjava se u potpunoj tišini doimala naročito glasnom. A najgore u vezi nedjelje je to da se sljedećeg dana opet mora raditi.

Od kada smo dobili dijete, naš život se u svakom pogledu promijenio, ali mi nedjelje nisu postale draže.