CIEL ili „Croatian Institute for Exploration of Life“ opisan u romanu „Hoffenburg“ donekle je sličan splitskom MEDIS-u i to je najveća sličnost s nekom stvarnom institucijom. Svi ostali instituti i medicinski centri, likovi, pa i neki opisani slučajevi u romanu Hoffenburg su izmišljeni, tako da se nitko od liječnika ili znanstvenika ne može prepoznati – rekao je dr. Filip Šimunović na splitskoj promociji svog romana u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Pred punom velikom dvoranom knjižnice, u ležernoj atmosferi, pred okupljenim prijateljima i kolegama iz struke, te prijateljima njegova oca, također uglednog kirurga prof. dr. Vladimira Šimunovića, Filip Šimunović predstavio je svoj prvijenac. Glavni lik romana je mladi kirurg iz Splita Sebastijan Mikulić, koji u prestižnoj njemačkoj klinici Hoffenburg radi u međunarodnom timu kirurga i znanstvenika. Roman „Hoffenburg“ opisuje četiri dana ključna za sazrijevanje mladog kirurga, kada doznaje da njegov mentor namjerava prisvojiti njegov znanstveni rad, a u klinici se nižu komplikacije koje traže punu koncentraciju i angažman. Istodobno, mladi liječnik nalazi se pred privatnim životnim odlukama i preispituje kirurgiju kao životni poziv.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
petak, 20. kolovoza 2021.
Osvrt na promociju u splitskoj knjižnici Marka Marulića u srijedu, 18. kolovoza | Split skriven u Hoffenburgu
CIEL ili „Croatian Institute for Exploration of Life“ opisan u romanu „Hoffenburg“ donekle je sličan splitskom MEDIS-u i to je najveća sličnost s nekom stvarnom institucijom. Svi ostali instituti i medicinski centri, likovi, pa i neki opisani slučajevi u romanu Hoffenburg su izmišljeni, tako da se nitko od liječnika ili znanstvenika ne može prepoznati – rekao je dr. Filip Šimunović na splitskoj promociji svog romana u Gradskoj knjižnici Marka Marulića. Pred punom velikom dvoranom knjižnice, u ležernoj atmosferi, pred okupljenim prijateljima i kolegama iz struke, te prijateljima njegova oca, također uglednog kirurga prof. dr. Vladimira Šimunovića, Filip Šimunović predstavio je svoj prvijenac. Glavni lik romana je mladi kirurg iz Splita Sebastijan Mikulić, koji u prestižnoj njemačkoj klinici Hoffenburg radi u međunarodnom timu kirurga i znanstvenika. Roman „Hoffenburg“ opisuje četiri dana ključna za sazrijevanje mladog kirurga, kada doznaje da njegov mentor namjerava prisvojiti njegov znanstveni rad, a u klinici se nižu komplikacije koje traže punu koncentraciju i angažman. Istodobno, mladi liječnik nalazi se pred privatnim životnim odlukama i preispituje kirurgiju kao životni poziv.
utorak, 17. kolovoza 2021.
Hoffenburg u Splitu
Filip Šimunović predstavlja roman „Hoffenburg“ u Splitu u Gradskoj knjižnici Marko Marulić u srijedu, ¸18. kolovoza u 18 sati.
Ozljeda sinusa bila je neurokirurška noćna mora i svi su izbjegavali sinuse kao nagazne mine. Krvarenje iz sinusa moglo je biti toliko obilno, da je i u odrasle osobe moglo u nekoliko minuta uzrokovati smrt zbog iskrvarenja, a zaustavljanje takvog krvarenja bio je težak zadatak i za najiskusnije.
Zbog blizine moždane kore sinus se nije smjelo koagulirati električnom pincetom, a nije ga se smjelo niti podvezati kirurškim šavom. To bi uzrokovalo začepljenje sinusa i moždani udar. Sinus je trebalo, dakle, rekonstruirati. Da bi to bilo moguće, Benito je morao odstraniti mnogo veći dio kosti od te proklete male rupe koju je do tada toliko intenzivno promatrao.
Prvo je naložio da se Arslan pozicionira u maksimalno moguću uspravnu poziciju. Ozljeda sinusa je, uz iskrvarenje i moždani udar, popisu uzroka koji su mogli dovesti do djetetove smrti, dodavala i mogućnost zračne embolije.
četvrtak, 22. srpnja 2021.
Filip Šimunović | Zamišljam da sam pisao kritiku sustava
subota, 12. prosinca 2020.
Filip Šimunović | Baltazar i epidemja - 3 dio
ponedjeljak, 7. prosinca 2020.
Filip Šimunović | Baltazar i epidemiija - 2 dio
Još je nekoliko puta tog ljeta plamteći toranj lebdio nebom, ali nikada toliko intenzivno kao tog prvog puta. Solsticij je prošao, dani su postajali kraći i, u vrijeme kada smo običavali ići kući, na platnu zvonika su se prelijevale druge boje. Žarkonarančastu i histerično–crvenu polako su smjenjivale mirnije nijanse pješčano žute te, kako je popodne prelazilo u predvečer, zasićene tamnocrvene.
– Dođi! – rekao mi je jedne nedjelje i povukao me za nadlakticu. Naši sinovi su se tih mjeseci počeli dizati na noge i činiti prve korake (prvo moj, pa onda njegov) i ja sam pogledao prema njima. Moj sin se taman bio ustao, da bi uz glasno pljuskanje blata pao natrag na dupe.
srijeda, 2. prosinca 2020.
Filip Šimunović | Baltazar i epidemija - 1 dio
Od kada smo dobili dijete, naš život se u svakom pogledu promijenio, ali mi nedjelje nisu postale draže.

