Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
nedjelja, 19. prosinca 2021.
SAE vs. Dobriša Cesarić
petak, 2. travnja 2021.
Dobriša Cesarić vs. Mirna Prpić (c. Lao Tzu) | Moj svijet – Slap (c. Tao Te Ching – 8)
Živim u istom svijetu kao i oni,
ali kroz njega
ne koračamo jednako.
Ja koračam srcem,
oni nogama.
Ja se gubim među pticama,
među oblacima.
Oni jedni među drugima.
Ja lutam nebom tražeći smisao.
Oni ulicama noseći besmisao
prolazeći jedni kroz druge.
Živim u istom svijetu kao i oni,
ali moj se svijet
ne uklapa u njihov.
(Mirna Prpić; Kvaka, 18. ožujka 2021.)
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
(Dobriša Cesarić)
* Prilažući fotografiju s Plitvičkih jezera iz osobne arhive, ovo je sučeljavanje pjesama upriličio Bez Imen, s mislima o tome kako se pretpostavlja (Planetopija, 2007.) da je govorio Lao Tzu (6. stoljeće p. n. e.):
Tao Te Ching – 8
Najviši oblik dobrote je poput vode.
Voda zna kako podržati sve stvari bez nadmetanja.
Zaustavlja se na omraženim mjestima.
I tako se približava Tau.
Stoga i ti:
U izboru boravišta, drži se dobrog tla.
U kultiviranju duha, uđi u skrivene dubine.
U susretu s ljudima, budi blag i ljubazan.
U govoru budi iskren.
U upravljanju održavaj red.
U poslovima budi vješt.
U djelovanju odaberi pravo vrijeme.
Ako se ne nadmećeš s drugima,
bit ćeš slobodan od krivnje.
utorak, 24. ožujka 2020.
Oleg Antonić | Povratak – Boravak
Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
subota, 18. veljače 2017.
Dobriša Cesarić | Molitva
Što htjedoh reći, davno sve sam
U djetinjstvu još reko bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat još mogu,
Za ovo dijete koje volim,
Ovako boga bih da molim:
Dobriša Cesarić | Dvoje
Ljubeći se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa čudnom čežnjom, da se nađu
U metežu stranih ljudi.
Razmišljaju o sebi često
I prevarit će se kadikad,
Da su jedno drugo našli,
A neće se naći nikad.
nedjelja, 18. prosinca 2016.
Dobriša Cesarić | Breze na ulici
Kraj bijelih breza svakog dana
Ja prođem srca razdragana.
(Oduvijek ima tajnih veza
Između pjesnika i breza.)
Od čega dršćete, vi breze?
Od slatkih slutnja ili jeze?
Zašto vam krošnja podrhtava
I onda kada vjetar spava?
Na ulicu, med svijet što viče,
Ko da ste izašle iz priče.
Nježne, treperave i čiste
Baš kao prva ljubav vi ste!
Dobriša Cesarić | Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
Dobriša Cesarić | Noć tajanstva
Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Dal' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?
U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.
Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.
__________________________
Dobriša (Dobroslav) Cesarić (Požega, 10. siječnja 1902. – Zagreb, 18. prosinca 1980.), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.



