Sorić pišući svoje nadahnute slobodne stihove koji "pjesničko-adrenalinskim poticajima pršte inteligentnim zapažajima", kozmopolitski iskazuje prije svega, čovječnost i čovjekoljubivost življenja i ophođenja.
Jednom je azao Jorge Luis Borges: "Sve što nam se događa,
ukljućujući i naša poniženja i nevolje...sve dobivamo kao sirovi materijal, kao
glinu kako bismo mogli oblikovati svoju umjetnost".
U novoj zbirci "Divlja nježnost", Zadar, 2022. pjesnik Franko Sorić svoju umjetnost oblikuje poetsko-tematskim ljubavnim zanosima, kojima "kozmološko-ontološkom metaforikom" nadilazi bilo kakav strogi disciplinirani diskurs ili pak identitet.
Zbirka ima tri ciklusa: Divlja nježnost",
"Magična"," San o hermafroditu". U prvom
ciklusu" Divlja nježnost", ovaj pjesnik svojim osebujno raznolikim
versima, katkad putuje prostranstvima svekolikog Apsoluta i poput svemoćnika
rekao bih trijumfira: ( ...)
Netko zvoni na vrata planine ali ne otvaram /Neka čeka dovijeka / Toliko mi traje ovaj hir / Kojeg sam ugradio u bijele zastave mira / I penjem se / Na visinu njenog uma / Na Himalaju tišine / Okružen tibetanskim bogovima (...). A u pjesmi "Divlja nježnost" po kojoj se i zove ova zbirka, govori o divljoj prirodno-spontanoj nježnosti, koja ga zelenom oazom savjetuje i muzikalnošću očarava: " I divlja divlja divlja moja nježnost / na zelenom raskršću stižu savjeti / (...) u crnoj dolini Afrike / tvoje su kose bijele kao kokain /pleteš od njih čarobne pletenice / uglazbljuješ ritam rijeke / u svojim šarenim očima (...) , Sorić je nju, svoju voljenu, uzdigao na pijedestal bajkovite ljepote.