Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Ana-Marija Borić. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Ana-Marija Borić. Prikaži sve postove

utorak, 4. svibnja 2021.

Ana-Marija Borić | Omjer vode i neba


Omjer vode i neba
možda je zapisan u godinama
koje se kotrljaju bez potrebe
izmišljajući vrijeme
i život
Možda je zapisan u rublju
koje su suši lagodno
ni na nebu
Ni na zemlji
Omjer vode i neba
možda je savršeni prikaz života
između trenutka
kojim čovjek umrlo tijelo stavlja u zemlju
a dušu lakoćom pera
premješta u nebo

utorak, 27. travnja 2021.

Ana-Marija Borić | Doba Vodenjaka


Jezikom ptica

izreći ćemo sve

što ljudi ne razumiju.

Laž je samo nečije viđenje istine

i potrebni su nebrojeni uskličnici

za vrijeme koje bi se zvalo našim.

Nema tog straha koji bi opravdao

nešto što se zove ništa,

nema te hrabrosti za potkrijepiti

samoću.

Kada se žuriš

vrijeme se ubrzava,

kada se smiriš

otkucaji se uravnoteže.

Možda će

Doba Vodenjaka

pomiriti suprotnosti,

uskladiti aritmije srca

i trajati dovoljno dugo

za novo stvaranje

ljubavi

i svijeta.

utorak, 20. travnja 2021.

Ana-Marija Borić | Rođenje


Rođena

u najvišoj točki ljeta

uvijek sam se pomalo bojala visine

i pitala što se događa u prazninama

koje spajaju vrhove

i dna.

Zlato me zaobišlo.

Sunce sam dobila kao jedini dar.

Nitko me nije pitao

mogu li ga staviti

u svoje male ruke.

Rođena sam

dok su svi odmarali od života

i dan danas ne znam

jesam li plakala

pretiho.

Siniša Matasović | Ana-Marija Borić: Doba Vodenjaka

 

Predgovor

  Intrigantna je autorica Ana-Marija Borić. Isprva će nas navesti na pomisao kako su teme i preokupacije kojima se bavi u svojoj poeziji naglašeno ljubavne, međutim, kada zagrabimo ispod površine, suočit ćemo se s kudikamo opsežnijim kolopletom motiva i promišljanja. Naoko su pjesme poprilično prozračne, lagane i glatko čitljive, ali onda nas pjesnikinja iznenada uhvati u zamku pa smo osuđeni usporiti, zastati, vratiti se nekoliko stihova unatrag, ponovno pročitati izrečeno i tek tada stvoriti u svojim glavama širu sliku i značenje napisanoga. Osobina je to kojom se ne mogu pohvaliti mnogi autori, još rjeđe u svojim premijernim zbirkama, kao što je ova Ana-Mariji. Obuhvatila je tako kroz ovu knjigu čitav niz zavrzlama i trzavica u odnosima između žena i muškaraca, ali i brojne druge općenite aspekte vezane uz prirodu koja nas okružuje, prolaznost života, otuđenost i manjkavosti suvremenoga društva ogrezloga u napredna tehnološka postignuća i duševnu otuđenost pojedinaca. Upitat ćemo se neminovno dotiče li se ta otuđenost isključivo tog izdvojenog pojedinca ili je i ovdje situacija značajno kompleksnija, razgranata na današnje društvo u cjelini. Najbolji način da dokučite odgovore na ta i na još mnoga druga, domalo pa filozofska pitanja (posebice u drugom ciklusu knjige Omjer vode i neba) je da odvojite vremena, usporite ubrzani ritam svoje svakodnevice i pročitate ovu pažnje vrijednu knjigu.

Nakladnik

Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture Ana-Marija Borić

Doba Vodenjaka

Urednik

Siniša Matasović

Dizajn i oblikovanje

Tihomir Kosić

Ilustracija na naslovnici

Dubravka Lazić 

subota, 10. travnja 2021.

Ana-Marija Borić | ... više od svega ovome svijetu treba nježnosti



Potaknuta člankom jedne drage prijateljice, odlučila sam reći ono što mi je na duši, jer zapravo ne želim opterećivati fb naciju, ali druge nema.

Dakle.

Znam da više od svega ovome svijetu treba nježnosti. Odlučne nježnosti. Ne one cmoljave, nego one kojom, kada te netko zagrli, osjetiš da možeš sve. Svijetu treba razboritosti. Svijetu treba ljepote.

Sisku treba 600 kontejnera.

Rekoše tako danas. Nimalo nježno. Gradu koji je nekada imao oko pedeset tisuća stanovnika. Onda se dogodio rat. Onda se dogodilo dvadeset i nešto godina poslije rata. Onda se dogodio potres. Sisak je u hrvatskim razmjerima grad srednje veličine. Nije Zagreb, nije Rijeka, nije Split. Ali je nekad bio vodeći industrijski grad, koji je na opće poznate načine uništen i pretvoren u grad za kojeg svi znaju, ali ništa im to posebno ne znači, osim ako u njemu žive ili imaju nekoga bliskog tko živi i njemu.