Mjesto joj se čini nepromijenjeno
Kao da je svoja bosa stopala
Jučer izula i ostavila ovdje
Tabana utonulih u topli, škriputavi parket
Nožnih prstiju ogrnutih u taloge
Svih mirisnih štapića ikada sagorjelih
Uronjena u sporu, ritmičnu glazbu
Rastreseno ukorijenjena
Kao da se čitavo ovo vrijeme
Neka druga nasmiješena žena
Na batrljcima probijala svijetom
Umjesto nje
I možda zato što može prizvati
Tu sjenovitu dvojnicu
Sad joj plesno škljocaju kukovi
A milje i milje asfalta, zemlje i kamenja
Škropila je putem neka tuđa krv
Mjesto je isto
Ali ne i ona
Čije li je ovo posustalo tijelo
Njeno više nije
Pa i njen život
Sve joj manje pripada
Prelijeva se preko ruba
Kubici pjenušave vode u bijegu iz kade
Tetive su joj sapete vidre
A misli se otimaju kao jato vrabaca
Što uzlijeće i prije praska
Dok sa zidova sve prate
Crno uokvirene oči bjelobradih gavrana
Oni znaju, dah će je opet omekšati
Nutrina joj je rijeka ponornica
Već stiže privremeni mir
Šezdeset dragocjenih minuta
Otetih kaosu