Daj mi kost, vratit ću ti meso u misao.
Obložiti natuknicu čovjeka vimenom triglavskih divokoza. Prest ću u klupku usta.
Daj mi riječ, laticama bijelog jorgovana zasniježit ću vunu pod zubom.
Iskon zajahat će jezik, tvoju ispričnicu za izostanak s mise.
Daj mi krv, isisat ću kerozin i križeve.
Kad te vjetar otvori zapljusnut će ga prošaptala djedovina i prizemljeni zrakoplovi.
Daj mi ljubav, vratit ću ti lišće u spaljenu zjenu.
Ili grohot u vesele vodenice.
I najobičniji dan klicat će povorkama zvijezda.
Prepoznat ćeš se.
U latici na vrhu nosa.
U bradavici kojom opet dojiš usahlu ljubavnu riječ upokojenu u mom kažiprstu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.