Saša Mikić | Probušena lopta

Na Rujevici, u kampu, kapelica stoji mala,

Bog, anđeli i sveci — cijela nebeska ekipa na našu stranu stala.

Majka Božja čuva nam mrežu i šapće: “Djeco neka vam je sretno,”

Jadna postala zaštitnica penala — vrlo diskretno.

Anđeli ofsajda lebde iznad crte bijele,

mašu zastavicama, procjenjuju milimetre cijele.

Žuti Karton bdije nad grubim startom,

a Sveti VAR se javlja — s nebeskim aparatom.

Na tribinama psalmi... ali u nižem tonu,

kletve lete brže nego lopta u autu,

Bogohuljenje traje cijelu tekmu,

možda se netko pokaje tek u produžetku.

I tako se miješaju tamjan, baklje i dim,

molitva prije penala — pa urlik: Sami protiv svih!

Jer na stadionu sve je sveto dok traje igra ta — a poslije derbija... ispovijed u nedjelju, dugo u noć, na sat, dva.

U nedjelju molitva, u iduću subotu derbi,

Zato ljubi bližnjega... ali brani svoj gol,

jer vječnost je duga, a prvenstvo je — LOL.

Mladima je nogomet postao sve na svijetu,

Messi svima na pameti, a stručne knjige na dijeti.

Svi sanjaju slavu, reflektore, moć,

nitko ne sanja dežurstva do zore svaku noć.

Svi bi dizali pehare, potpisivali dres,

al’ tko će nam šivati rane, tko će na stres?

Tko će biti doktor kad pukne nam kost,

ako su svi na tribini — a bolnica post?

Heroj s loptom vrijedi milijun po golu,

heroju s odjela plješćemo — tiho, u hodu.

Jedan spašava sezonu, drugi spašava dah,

al’ naslovnice biraju — dribling, adrenalin i mah.

Možda je slava glasna, ali kratko joj traje sjaj — a spašen život? To je pravi pogodak za raj!