Negdje možda netko sliči nekom drugom,
Ti mu crte lica poslaguješ vješto.
Želiš da ti dođe uskotračnom prugom,
I u mraku šapćeš: " Ima ono nešto!".
Na sličnosti gradiš babilonske kule
Spuštjući lake ljestve niz verandu.
Netko možda negdje počinje od nule,
U Provansi bere smilje i lavandu.
A ti opet pipkaš svoju mračnu stranu.
Po koritu suhom grgoljiš i tečeš.
Samom sebi daješ pet šiba po danu,
Pa povlačiš prste, da se ne opečeš.
Sitničavo tražiš manu novoj priči,
Kad znakove vidiš, vrijednost im osporiš.
Negdje možda netko nekom tvome sliči,
Al' ti nemaš ruku, da vrata otvoriš.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.