Mogu živjeti u tišini.
Dovoljno je da sklopim oči
i ugasim unutarnje svjetlo.
Neka glasovi spavaju.
Dosta je bilo buke.
Vrijeme je odmora.
Očekivanja su istrošena
kao žileti od brijanja.
Povijest se ponavlja,
razgovor prije vađenja konca
iz mekog tkiva u ustima.
Sutra ću se obući u lišće drveća
i pustiti da hladna voda
donosi odluke umjesto mene.
A danas, dok još jedva jesam ja,
dijelim se s drugima
koji nemaju ništa osim mene.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.