Ne opraštam srcu koje me prevari,
Dušama što javu ne žele da shvate.
Lažima se život često pretovari,
A one se nikad, nikad ne isplate.
Za sumnje u srcu nitko mjesta nema
Iskra optimizma dok ustrajno tinja
Poput suha lišća staroga bagrema
Koje u trenutku postaje buktinja.
Vrijeme nevjerice i tuđe zavisti
Zakopat ću zato u duboku jamu.
Od danas nadalje neću biti isti
Ponijeti ću radost u svoju osamu.
Samoća već dugo moje društvo čeka
Raduje se cvatnji poput kukurijeka.
________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.