Otvorenje izložbe/ Milijana Babić: Afterparty - Galerija Prozori

 

         Iz rada Afterparty - razgovori o menopauzi i starenju, 2025.

Galerija Prozori

Knjižnica S. S. Kranjčevića, Zapoljska 1, Zagreb

 

NAJAVA: otvorenje izložbe

 

MILIJANA BABIĆ / AFTERPARTY

 

petak, 28. 11. 2025. u 19 sati

 

Izložba ostaje otvorena do 9. 12. 2025.U središtu izložbe Afterparty je knjiga nastala na temelju dvogodišnjeg umjetničkog istraživanja o iskustvima žena vezanima za menopauzu  i starenje. Kroz dugotrajan proces razgovora, druženja, bilježenja i prikupljanja, autorica brojna osobna iskustva provlači kroz umjetničku obradu kreiravši kolektivni narativ koji čine glasovi oko 200 žena sudionica istraživanja. No nije riječ samo o knjizi kao o materijalizaciji i estetizaciji umjetničkog procesa, okupljanju i sabiranju rezultata ili njihovom upisivanju u javni prostor kroz medij knjige. Jednako je važno sve ono što je prethodilo. Radi se, naime, o nizu umjetničkih situacija koje su se odvijale kroz neformalne razgovorne formate. Ti su događaji, premda jednokratni i efemerni, nosili emotivni intenzitet i postali mjesta kolektivnog iskustva i podrške. Povezujući za žene koje su prošle menopauzu, utješni i osnažujući za one koje ju prolaze, a u njihovoj se pozadini nalazi simbolički kapital autorice – dugogodišnja angažiranost, povjerenje koje gradi s lokalnim zajednicama te feministička etika brige i solidarnosti kao konstitutivna obilježja njezine umjetničke prakse. Knjiga tako postaje i umjetnički rad i hibridna dokumentarna forma i svjedočanstvo – materijalizacija dijeljenog iskustva, refleksija o transformaciji, društvenom i osobnom poimanju, ali i položaju ženskog tijela u razdoblju peri/post/menopauze i starenja. Krenuvši od onoga što je bilo nužno, a to je izmjestiti temu menopauze iz farmaceutskog i medicinskog diskursa, iz privatnosti doma, iz prostora šutnje i nedijeljenja, iz sfere lošeg i jeftinog  humora, ili, pak, iz sfere ignoriranja i nerazumijevanja, kao što se pokazalo da je čest slučaj u radnom okruženju, autorica je otvorila prostor u kojem se menopauza može promatrati iz emancipatorne perspektive – kao dio žive, stvarne svakodnevice, ali i kao područje političkog i kulturnog djelovanja. (…)

Izložba u Galeriji Prozori predstavlja (privremenu) završnu točku umjetničkog rada. Uz umjetničku knjigu, ona uključuje rad Pauza izveden u formi kalendara te plakata za galerijske izloge. Riječ je o režiranim fotografijama na kojima autorica preuzima ulogu modela te u improviziranim scenografskim postavima, nastalim unutar vlastitog životnog prostora koji je privremeno postao izvedbena scena, performativno oblikuje vizualni pandan temeljen na osobnom iskustvu i iskustvima drugih žena. Koristeći vlastito tijelo kao materijal i medij kojim se referira na njihove izjave, dovodi u pitanje društveno konstruiranu sliku menopauze, izvodeći njezinu dekonstrukciju kroz vizualne i relacijske geste. Odluka da preuzme ovlast nad vlastitom reprezentacijom ujedno je i metonimijska gesta kojom zahvaćajući u dijelove ženskih iskustava, ukazuje na njihovu kompleksnost i širu sliku, preoblikujući reprezentacijske režime koji menopauzu drže u sferi nevidljivog ili stereotipnog.

Stoga je Milijanin rad i poziv na promjenu paradigme – na pomak s individualiziranih objašnjenja prema razumijevanju da je način na koji i same doživljavamo i govorimo o menopauzi i starenju oblikovan normama, očekivanjima i društvenim pritiscima. U tom smislu, umjetnost  se ovdje ispostavila ne samo kao medij reprezentacije navedene tematike, nego i kao alat afektivne i društvene reorganizacije. U knjizi Kulturna politika emocija Sara Ahmed postavlja pitanje: što se događa kad je jedan ugođen na sreću, a drugi izgubi tu ugođenost? Nadalje, Ahmed zaključuje da ako ugođena tijela imaju prednost u odnosu na druga tijela, onda je ima i njihova sreća. One čija tijela više ne sudjeluju, mijenjajući se i fizički i psihički, postaju afektivni stranci, koji se „pojavljuju po rubovima prostorija, gdje se pretpostavlja da borave oni nesretni“.[1] Nije li to upravo ono o čemu govori jedna od sugovornica kada kaže: „Kad pređete pedesetu i kad vide da ste ušli u menopauzu, kad se to ne može sakriti, onda vas otpišu. Nakon toga dolaze na pozicije mlađe osobe, ljepšeg izgleda, sposobnije, brže, produktivnije.“ No, afekti mogu biti i prostor otpora: kad ih prepoznajemo, imenujemo i dijelimo, oni se mogu „odlijepiti“ od dominantnih značenja. 

Na tom tragu umjetnički rad Milijane Babić pokazuje da je promjena moguća kroz afekt – kroz osjećanje koje prelazi u djelovanje – jer, kako piše Ahmed, ono što osjećamo ne pripada samo nama, nego i kružnim putanjama između tijela, prostora i društva. Time osjećanje postaje politički čin kojim se afirmira prisutnost onih koji su inače gurnuti na rub, pa afekt postaje sredstvo solidarnosti, otpora, preoblikovanja društvenih odnosa i kreiranja novih prostora zajedništva. Naći taj prostor, između ostalog, u mediju knjige uvrštene u fondove narodnih knjižnica i u rukama što većeg broja žena; učiniti ga vidljivim i kroz druge formate, poput kalendara obješenog na zid ili plakata u galerijskim izlozima – nije ni bezazleno ni nevažno. 

iz predgovora, Petra Dolanjski Harni

___________________

[1]Ahmed, Sara. Kulturna politika emocija. Zagreb: Fraktura, 2020. Str. 325.

//////////////////////////

Milijana Babić (Rijeka, 1974.) je multimedijalna vizualna umjetnica. Njezin umjetnički rad zasniva se na performativnoj umjetničkoj praksi i često razvija u smjeru kontekstualno specifičnih dugotrajnih akcija u javnom prostoru. Na osnovu dokumentacije akcija nastaju multimedijalni radovi namijenjeni galerijskoj publici. Polazišna točka njezinog rada je propitivanje vlastite pozicije žene i umjetnice u neposrednom životnom okruženju. Formalno umjetničko obrazovanje stekla je na Tehnološkom institutu u Durbanu, Južnoafrička Republika (2001., BA), i Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani (2007., MA). Od ranih 2000-ih izlaže na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u regiji i međunarodno. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

//////////////////////////

kustosica: Petra Dolanjski Harni
suradnica: dr. sc. Željka Jelavić
fotografija: Nada Žgank
grafičko oblikovanje: Ana Tomić i Marino Krstačić-Furić

umjetničko istraživanje podržali su: Knjižnice grada Zagreba; Gradska knjižnica Rijeka; Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka; Muzej suvremene umjetnosti Zagreb; Etnografski muzej Zagreb; Udruga LORI; Terapijska zajednica Matriks za snove – Dom zdravlja PGŽ; Neformalni čitalački klub Dašak pozitive; Klub umirovljenika Čavle; Volonterski program HKD-a na Sušaku – Volontiram u kulturi; Udruga Pariter; Udruga Delta 5

zahvale: sudionice istraživanja

realizaciju projekta omogućili su: Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba; Grad Rijeka – Upravni odjel za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade; Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske

//////////////////////////

Galerija Prozori - Knjižnica S. S. Kranjčevića
Zapoljska 1, Zagreb
Radno vrijeme: ponedjeljak – petak / 8 – 20 h / subota / 8 – 14 h /
Tel: 38512318596
e-mail: galerija.prozori@kgz.hr

http: www.kgz.hr