Iako vješt u potezu, preciznog i brzog opažanja ne ustrajava u anatomskoj dosljednosti prikaza ljudskih likova. Nezadovoljava konačni završeni izričaj. Već komunikacija i dijalog sa objektom prikaza. Ustrajan u realnom prikazivanju, odustaje od renesansne dopadljivosti i dosljednosti, zavodljivosti i barokne punoće u kojoj svjetlo i sjena utječu na mogućnosti uzdizanja crteža do zaokružene i samodovoljne likovne discipline.
Potez jedne crte, odlika najvećih, mada Ivan kada i to dosegne, često ostaje nedosljedan i podliježe docrtavanjima iako neosporno vlada svim crtačkim tehnikama u profesionalnoj i radnoj terminologiji određen, često je neke od kompozicija profesionalno odrađivao.
Pomalo naivno, dječji izričaj, i kod slika starca, izraz dječjeg motiva. Kontrasni fenomen naivnosti koji nije produkt manipuliranja i predumišljanja, stav i opredjeljenje, da to bude takvo kako jest kad kroz kroki napravi čudo, kad komponira veliki crtež koji koristi u izradi tapiserija, odstupa od konkretnog rasporeda zgrada, crkava... nitko se ne bi usudio napraviti takav grad. Usudio se Ivan.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.