Božica Jelušić | Jabuke vječne mladosti

O prijateljstvu rasplela se priča,

I kako vrijeme jabukom nas sladi.

U staroj uri teror kotačića,

No, ako želiš, ostat ćemo mladi !

Nesvjesni grijeha, čisti poput riba,

Trajni ko pređa obojena rukom,

Dostajat će nam vrbova koliba,

Zvijezdama ulaz, mali krov sa rupom.

Govorit ćemo vazda samo lijepo,

Sve sijede vlasi prebrajajuć' plašno.

Grijati bolna križa vrućim crijepom,

Okuse voća mijenjajuć za brašno.

Možda nas čeka neko doba mučno,

Hrapavost, gdje je bila koža glatka.

Kad živjet ćemo škrto, nejabučno,

Al' ostat ćemo mladi bez ostatka.