Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 2. travnja 2025.

Petra Šoštarić | Tražiš li me u rijeci Styx


Nisam plakala.

Samo sam utonula u osjećaj koji se javljao.

Emocije kojima ne znamo značenja,

 ali okus u ustima je slatkogorak.

Jamačno gubitak. Jamačno.

Sjećanja gore u mislima, propuštenim prilikama.

Prešućenim osjećajima. Toliko puta.

No to nas čini ljudima kakvima danas postajemo.

I ne znači da trebamo nastaviti živjeti u prošlosti,

Čak i kada nam nedostaje verzija nas

koja je bila mlađa, mršavija, puna drugačije nade.


Je li to nužno loše? Verzija koja smo postali sada.

Utkana u nas su sva ta iskustva, nadasve.


Plutam…


A htjela sam se ponovno osjećati onako 

kako sam se osjećala uz tebe.

Kada ostajem sama sa svojim mislima, 

nesnosno me proždiru iznutra.

Mlataraju, zapljuskuju kao da sam samo 

neka olupina na otvorenom moru.

Izjedaju, nagrizaju, mljackaju moju otvorenu ranu

 i usput stvaraju nove.

No, nekako mi je drago i ponovno se vraćam

 istim poznatim osjećajima, ma koliko bili bolni. 

Jer su poznati. Znadem što me čeka.

Kako se polagano utapam u njima,

zatim samo plutam

i pustim da me nose u neke druge svjetove, 

dok me napokon neka trenutna žeđ,

ili glad ili na kraju samo umor, 

ne vrati u stvarnost vlastitog tijela.

Tada znam gdje se nalazim. 

Tada znam da sam sama u svojim mislima.

Pitam se, 

potope li i tebe tako misli, 

nekada o meni.

Pitam se, 

broji li itko 

koliko je još izgubljenih duša

večeras plutalo rijekama Hada

uz mene.

Koje sve Euridike 

se nisu vratile sa svojim Orfejima.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.