Miljenka Koštro | Poznajem sebe

Pamtim ozeble prste na putu do škole,
znam što je ruka prazna.
Krštenu me ne krstite!
Pustite da šutnjama
pretočenima u zlatno klasje slobode
sudbina se poigra
i kada prolistaju nesanice.

Lice tvarnoga blijedi,
a Bog u duši čudo čini.
Molitvom Djevi osvijetljena tama,
osnažene plamom nade, misli toplije,
u dahu proljeća lišće pomlađeno.

Na starom suhozidu otisci prstiju,
ispod, u prančioku šum prvih koraka.

Radosti bukarom ispijane,
u dnu čaše Tuge život slave.

Pišem o sebi, valjda poznajem sebe,
a Ostale polako razlistavam.