Dan na izmaku
Grad je prvi put nakon potresa
Iako još neobnovljen
Prepun ljudi
Ondje smo i ti i ja
Jedno pored drugog
Svatko u svome svijetu, svatko
U svojoj glavi
Ne znam jesmo li u šetnji
Ili samo prolazimo
Možda nam je samo usput
I korisno je hodati
Kažu, barem pola sata dnevno
I ne znam bih li te primila za ruku
Možda i ti oklijevaš
U svakom slučaju, ne činiš to
Nad nama, zalazak je postao
Gotovo posve ružičast
Vidim da ga ne primjećuješ
Na trenutak, poželim ti reći
Pogledaj kako je lijepo
No tko zna zašto, ipak odustajem
Možda nikad nisi ni mario
Za takve stvari
Ili možda danas nije dan za to
Možda samo treba proći ova zima
I ptice se trebaju vratiti
I donijeti neku novu nadu
Možda sunce opusti naša tijela
Tvoje ruke izvuče iz džepova
Tvoje srce iz tog mračnog skrovišta
U kojem nema ni ljubavi ni boli
I u kojem samo
Umireš
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.