Bijaše to u doba staro – u ono doba časno, iskreno i drevno;
Jedan mladi vitez u oklopu sjajnom po cijelom carstvu tražio je put;
I tražio je vitez (lutajući pritom i previše revno),
svoju ljubav davnu, svoju ljubav izgubljenu čiji glas slavuja žudio je ćut';
I sjena toga stvora, tog viteza tužnog (koj' već vjekovima mrtav je)
I dan danas gleda sunce…, brda…, rijeke…, more…, mjesec…, gleda zvijezde;
Još uvijek tražeć' svoju djevu (i dok traži sjena ju oplakuje),
Al' ne zna sjena pritom da će svršit' tamo gdje se sjene mrtvih vitezova gnijezde!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.