Ja i moja soba otrgnuta smo šačica prostranstva.
U šačici prostranstva ganutljiva samoća.
Soba je, očito, naučila samovati samoću.
Zidovi ne dišu, ukočeno podrhtavaju u meni.
Pod optičkom varkom zatočen je pogled.
U desnom kutu pauk večera prevarenu muhu.
Ubijen je jedan život. Rodit će se drugi.
Pijem pregršti razočaranja. Žeđ ne jenjava.
Naporna ustrajnost ugasit će nagon prirode.
Otključavam vrata zabravljena otuđenjem.
Sjedam u samoću – neudobna je.
Pokušavam na ognjište donijeti malo topline:
izreći stih.
Više nisam samo svoja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.