Maja Šatalić | Božić novoga doba

 

Oprostite, gospodine, 
Oprostite, gospođo!

Niste li možda zalutali?

Tražite li možda Ljubav među kičem?

Dijete tražite li sveto 

U ukrasima ovog svijeta?

Hrlite li na ovozemaljski sajam

Hrane, sklada i pića?

Lijepa odjeća, svečane frizure.

Osjećate li ispraznost 

Dok kupujete sumanuto 

I žalite se na visoke cijene?

Tražite li savršene recepte 

Kojima ćete nadjačati sve,

Impresionirati oči prolaznika?

Sjednete li, umorni,  icrpljeni, 

Gladni, žedni, napojeni, siti,

Nakon nekih dana, godina?

Evo, uzmite, gospodine,

Poslužite se, gospođo.

Besplatno je. Nema cijene.

Nema radno vrijeme,

Dostupno za vječnost.

Čeka vas kad ste spremni.

Tamo. Sasvim jednostavno.

Sasvim nježno.

Blago sasvim.

Nenametljivo. 

U jaslicama.

Siromašno bogatstvo. 

U vremenu koje posvetite nekome,

U zagrljaju udijeljenome,

U toplini koju nudite hladnoći tuđeg srca,

U poljupcu dugo čekanome.

U pjesmi razigranih nota tužnome.

U utješnim riječima.

U molitvi za sestru i brata.

Za neprijatelja.

U brigama koje ne zadajete, već rješavate blagošću.

U riječima probranim, poticajnim.

U ohrabrenju obeshrabrenog.

Idite, gospodine!

Idite, gospođo!

Dalje od blještavog.

Vratite se, gospodine!

Vratite se, gospođo!

U dubinu srca svoga.

Tamo ćete Ga naći.

Omotajte se toplinom!

Božić na vas čeka.