Maja Šatalić | Božić novoga doba

 

Oprostite, gospodine, 
Oprostite, gospođo!

Niste li možda zalutali?

Tražite li možda Ljubav među kičem?

Dijete tražite li sveto 

U ukrasima ovog svijeta?

Hrlite li na ovozemaljski sajam

Hrane, sklada i pića?

Lijepa odjeća, svečane frizure.

Osjećate li ispraznost 

Dok kupujete sumanuto 

I žalite se na visoke cijene?

Tražite li savršene recepte 

Kojima ćete nadjačati sve,

Impresionirati oči prolaznika?

Sjednete li, umorni,  icrpljeni, 

Gladni, žedni, napojeni, siti,

Nakon nekih dana, godina?

Evo, uzmite, gospodine,

Poslužite se, gospođo.

Besplatno je. Nema cijene.

Nema radno vrijeme,

Dostupno za vječnost.

Čeka vas kad ste spremni.

Tamo. Sasvim jednostavno.

Sasvim nježno.

Blago sasvim.

Nenametljivo. 

U jaslicama.

Siromašno bogatstvo. 

U vremenu koje posvetite nekome,

U zagrljaju udijeljenome,

U toplini koju nudite hladnoći tuđeg srca,

U poljupcu dugo čekanome.

U pjesmi razigranih nota tužnome.

U utješnim riječima.

U molitvi za sestru i brata.

Za neprijatelja.

U brigama koje ne zadajete, već rješavate blagošću.

U riječima probranim, poticajnim.

U ohrabrenju obeshrabrenog.

Idite, gospodine!

Idite, gospođo!

Dalje od blještavog.

Vratite se, gospodine!

Vratite se, gospođo!

U dubinu srca svoga.

Tamo ćete Ga naći.

Omotajte se toplinom!

Božić na vas čeka.

Maja Šatalić | Šalica tišine

U Velikom tjednu kao što je ovaj, 

Daj mi, Bože, tišine. 

U malenom životu kao što je ovaj, 

Bože, tišine mi daj. 

Zagrni me plaštom oprosta

I nadvij ga nada mnom. 

Evo, mjesto je pokraj mene prazno. 

Sjedni ako želiš. 

Sjedni, Bože, i odmori se

Ako Ti je odmor potreban kao meni. 

Odmori se, barem kratko, 

Ništa Te pitati ne ću. 

Ništa Te moliti ne ću. 

Predugo nosiš križ. 

Odmori se. Preuzet ću koliko mogu. 

Križ i mojih grijeha. 

A onda nastavi. 

Zagrlit ću. 

Jer tako mora biti. 

Poljubit ću. 

Ranu koju i ja urezah. 

Zacijelit ću. 

Koliko mogu. 

A onda nastavi. 

A dotad, sjedni Gospodine, 

Sa mnom u tišini. 

Samo tišinu slušaj. 

Vjerujem da i Ti čezneš za njom. 

Jer je bučan svijet, 

Jer su bučni ljudi, 

Bučne su bespotrebne riječi

I sasvim nepotrebna, bučna djela. 

I kad god Ti treba, i kad treba meni,

Šalica Te tišine čeka.

 

Maja Šatalić | Getsemani

Stoji sam i moli svoje

da uz njega mirno stanu,

Uz strahote, tamo vani.

Getsemani, Getsemani.

Kleli su se svi do jednog

pokušavši ostat' budni,

prođe taj ko drugi dani.

Getsemani, Getsemani.

Sve to vrijeme navirale

suze Božje jer je znao

koliko mu svaki čovjek

polako je propadao.

I tad sasvim samim osta,

Ocu svojem volju preda.

Stoji ispred Njega. Gleda.

Getsemani. Getsemani...

Maja Šatalić | Došašće

Ovog ću Te došašća

Dočekati, Gospodine. 

Dočekati kako zaslužuješ:

Potražit ću Te u sebi

I otkrivati Te polako, 

Slovo po slovo, 

Riječ po riječ. 

Otkrivat ću Te od početka, 

Detaljno, vraćajući se u svaku poru 

Davno zaboravljenih riječi. 

Slovo po slovo. 

Otkrivat ću Te u uzdahu, patnji, zaboravu, 

Grijehu, dopuštenju da počinim grijeh. 

Otkrivat ću Te u suzi, 

U srcu, u zagrijanom tijelu

Kojem Tvoje bliješti

Zovući na svetost. 

Otkrivat ću Te u djelu, oprostu, traženju oprosta 

na različite načine, u iskupljenju, molitvi i poniznosti. 

Otkrivat ću Te dok mi govor pritišće težina grijeha koja se oslobađa sakramentom svete ispovijedi. 

U lakoći slobode otkrivat ću Te. 

Slovo po slovo. 

Riječ po riječ. 

Djelo po djelo. 

Ukrasit ću dom molitvom, 

Svečanom pjesmom Djetetu koju će pjevati i moja djeca. Tvoja djeca. 

Uljepšat ću stol Tvojom riječi, 

Prozore tvojim likom, 

Sveprisutnim svakim danom svugdje oko nas. 

Otkrivat ću Te svojoj djeci polako, 

Zakonitostima jezika, fizike i matematike, 

Životinjama i biljkama uz koje svakodnevno prolaze, savršenstvima za koja nisu svjesni da su skrojena upravo kako si htio. 

Kuća će Ti, Gospodine, mirisati na desetke vrsta dobrih djela i kad sjedneš s nama za stol, ne ćeš od ponosa znati kuda pogledati prije. 

Ne ćeš, Gospodine, naći vanjskih ukrasa, tek pokoju svijeću koja nas podsjeća na Svjetlo. 

A gorčinu, Gospodine, sve loše i ružno što postoji u nama, to nam oprosti. 

Pogledaj svakodnevnu borbu. 

I tada, Gospodine, ostani za stolom, 

Skloni nas u svoje krilo, a dalje - neka bude volja Tvoja. 

Maja Šatalić | Korizma

Odričem se sebe,
Svega u sebi lošeg.
Odričem se i onoga dobrog
Tebi u čast.

Evo Ti mene.
I ono što vrijedi
I ono bezvrijedno.
Ti znaš što ćeš s time.

Dijete sam Tvoje
Pa ćeš znati bolje
Što sa mnom nego znam sama,
Nego zna zemaljski svijet.

Odričem se navika loših,
Misli, riječi, djela i propusta.
Svega lošeg se odričem
Tebi u čast.

Ne poradi koristi,
Već jer sam i ja dio Tvojih rana,
A želim Te ljubiti.
Ne zbog sebe već zbog ljubavi prema Tebi.

Dobri Oče...

Maja Šatalić | Jesen

Šušti.

Odmahuje ljetu tjerajući ga u zaborav.

Dovikuje svijetu korak prav

I bojama pršti.

Neugodnu briše vrućinu,

Mirisnu hladnoću šalje.

Baca lišće u visinu,

Pokretima pleše dalje.

Vijori cestom, puše, kiši,

U oblaku se vidi jasnom.

Šibljem šušti ushićena,

Pjevajući pjesmom glasnom.

Raskošna je, al' i sjetna,

Mislilaca česta tema.

Dječja lica gleda sretna, 

Kroz školska ih vrata sprema.

Pa polako vjetrom kruži

I po hrastu i po ruži,

I sve jače, i sve jače,

Huči, tuče, urla, plače.

Oblak otvoren je rukom njenom,

Kist sad nebom sivim piše,

Trag povuče crnom sjenom,

Začuju se tihe kiše.

Misaona, tiša, sama,

Dok miriše gdjekoji kesten,

Grli ljude kao dama,

Predivna nam došla - jesen. 

Maja Šatalić | Nepravda

Izgara svijeća u beskrajni plam,
Drhti pred kraj u nemili dan,
Gasne i tiho do u noć stiže,
Pridiže osjećaj dok vosak već gmiže.

Maja Šatalić | Retorička pitanja

Pjevaš li još srdžbu, boginjo,
Ili ti je utihnuo glas?
Promičeš li čudesna djela junaka?
Gdje su ti milosti
I pravedan san koji šalješ
Siromahu dok bogat mori ga?
Je li, nekada lakše, boginjo, bilo?

Štitiš li slaba koji te više ne priznaje,
Koji ti ne poznaje djela?
Vidiš li svoj ljudski u jezeru odraz?
Sažališ li se kada te koji put zazove
Iako ne vjeruje ti više?
Osjećaš li se slabo,
Boginjo bez mana?

Zavidiš li ljudskom rodu?
Napredovao je, zar ne,
A ostao opet često jadan
I moralno isti?
Nisi li s njime pala i ti?
Boginjo kojoj pjevali su pjesme,
Znaš li ih sve?

Gdje se skrivaš,
Boginjo koje više nema?
Kojim ti granama haljina zapinje?
Kud li se skitaš, boginjo,
Kojom stazom kročiš
I pitaš: „Gdje je moj čovjek koji
Dozivaše me svakodnevno?“

Maja Šatalić | Pjesnik bez dara

Kasni noćni  sat,
Ili rani jutarnji,
Svejedno.

Otkucava glasno bat,
Odbrojava
Bezvrijedno.

Maja Šatalić | Moje drago serce…

„Moje drago serce…“

                    Koračala je kratkim koracima gazeći tlo koje je i samo osjećalo tmasto, gorko, zajedljivo vrijeme, vrijeme nadolazećih izdaja, predosjećajući neopisivu bol čiji dolazak neće moći spriječiti. Tragala je za drugačijom sudbinom od one koja ju je čekala iako je znala konačan ishod vlastite potrage. Rominjajuća kiša pojačavala se uz lagani vjetar i umivala joj ničim zaklonjeno lice. Znala je Katarina, predosjećala i dalje, mirisala zlo koje se sprema. Tražila je od biskupa da joj odgovori supruga od putovanja jer njezine riječi nisu bile dovoljno uvjerljive. Ipak, činilo joj se da će i njegove riječi pasti u vjetar nečujno i neprimjetno poput kiše koja joj je klizila niz lice. Težak zrak pritisnuo joj je jednjak, zrak gotovo nije mogao proći kroz njezine glasnice, a suze, dotad spojene u kišne kapi, sada su poprimile vlastiti oblik, nezaustavljiv kroz sva vremena i zapamćen do danas.

Maja Šatalić | Tragač na rijeci

Fotografija: Tomislav Škulić

Plavo oko sjetno gleda tijek,
Davni, sretan, izgubljeni vijek,
Vremena tijek što prođe lako.
Lako. O, kako, kamo ode?
Ode draga, ne vidje ju on.
Gdje si, draga? Ostavljaš li trag
Čovjeku što bio ti je drag
Nekad? Čuješ li mu krikove?
Stalno? Osjećaš li strahove?
Traži samo tvoju sjenu sad,
U rijeci vidi svoj odraz mlad.
Naginje se, pati i gleda,
Sliku tvoju čuva i ne da
Znajući da rijeka neće dat',
Trenutak taj odnio je tat.

Maja Šatalić | Borba Dobra i Zla

Fotografija: Maja Šatalić

Rasplamsala rasplesanost potonuća

Izvrnuta dvama klesarskim rukama

Stvoriteljevim dahom dana klonuća

Sjedinjena pokretačevim sigama