Kolumne

četvrtak, 31. listopada 2024.

Lorena Vojtić | Silovanje u trudnoći

Bilo je ljeto 2019., srpanj. Imala sam 23 godine. S njegovim smo ocem i polubratom, otišli na vjenčanje rođakinje. Par dana prije toga, govorio je najgore bljuvotine protiv ove druge sestrične, koja će tamo biti prisutna. Kako je djevojka lakog morala, ne bira muškarce, da joj je kao mlađi - gledao u poveće grudi, te da potajice, želi biti s njom! Pazite, iako mu je u krvnom srodstvu, a to se pripisuje incestu! Drugim riječima, u mojoj je glavi gradio negativno mišljenje o curi, koju uopće niti ne poznajem! Dotična je prišla svima nama. Užem i širem krugu obitelji, pružila ruku, a jedino je njega poljubila u obraz. Tu mi se upalila "crvena lampica", da je možda, eventualno, bio u pravu. Njih su dvoje otišli nasamo automobilom, izdvojili se, "slagali aranžmane i bukete", nosili stolove za goste svadbe. Već sam postajala jako nervozna, okružena strancima, s Larissom u trbuhu, već trećem mjesecu trudnoće. Oboje su se vratili dobro raspoloženi. Ona si je točila pića koja je stigla, što nimalo ne priliči jednoj dami, a meni je ponestajalo strpljenja. Tada sam brzopleto izjavila, da joj je bolje - ranije se početi liječiti od alkoholizma, jer su šanse za oporavkom veće. Svi su me pogledali u čudu i zašutjeli, jedino se moj, tadašnji zaručnik (bez prstena), počeo na silu smijati. Ostali su to pripisali hormonima. Tek nas je osam dana, dijelilo od sakramenta ženidbe! Zatim me, isti, pozvao poprilično dalje od okičene kuće. Prijetećim je tonom kazao, kako će reći mojemu budućemu svekru, da me odveze kući. Obraćao mi se - kao da sam ništarija. Jedva sam suspregnula suze. Nakon što smo se vratili u dvorište, više ništa nije bilo isto. Uvelike je počeo ispijati jednu za drugom, tražiti si društvo i praviti se, kao da me ne poznaje. Takvo se ponašanje nastavilo ostatak večeri. Stajao je pored sporne gospođice, fotografirao se s njom, grlio ju oko struka, palio joj cigarete - naočigled njezinoga partnera. Cijeli me dan ostavljao samu, s ljudima koje vidim prvi puta u životu. Izrazito se ljutio se na mene. Poslije ceremonije crkvenoga vjenčanja i večere, počela sam ga tražiti. Ispitivala sam njegovu rodbinu, gdje su ga zadnje vidjeli. Kao da je propao u crnu zemlju! Uplašena i zabrinuta, po mraku sam ga pokušavala pronaći, ali bezuspješno. Da bih na kraju shvatila - kako se cijelo to vrijeme, skrivao u muškome toaletu, gledajući pornografske videozapise. Čuo je moje dozivanje, ali ga jednostavno, nije bilo briga. Nije mi se želio javiti. Stolovi u svečanoj sali, bili su unaprijed rezervirani za nas dvoje. No, on se nije pojavio. Bio je pored nje. Poslije svih događaja, padao je po parkiralištu, intoksiciran od alkohola. Osramotio me, mnogi su mu se smijali. Dva puta se potukao, jer mu je netko spomenuo "mamicu". Odvratno i prejadno, ekstremno nezrelo. Njegovi su nas uputili gore na kat kuće, kako bismo ondje prenoćili, te ranije ujutro, pošli kod mene doma, u rodno mi mjesto. Pao je mrak. Nekako pred ponoć, inicirao je odnos. Zbog slijepe zaljubljenosti i jer u utrobi nosim njegovo dijete... Nisam znala što me čeka. Započeo me šamarati, toliko jako, da su me pekli obrazi. Nazivao me najružnijim izrazima za ženski rod. Postao je previše grub prilikom penetracije, nekoliko puta sam ga zamolila, pa zatim i preklinjala da prestane. Nije želio. Htio me prisiliti, na nešto što neću. Da bih se skrila od toga terora i užasa, zavukla sam se ispod stola spavaće sobe! Ondje sam jecala, ridala i zapomagala. Iako su ispod nas spavali drugi članovi obitelji, nitko se nije odazvao, na moje prošnje, priliku za spas! To me još više shrvalo. Vjerojatno se nisu htjeli miješati. Osjećala sam se potpuno samom i napuštenom. Doslovno, kao da sam jedina živuća osoba na planeti. Čekala sam da zvijer zaspi, kako bih se malo smirila. Tako je i bilo. Obzirom da je bio kao sotoniziran, mislila sam da ću doživjeti spontani pobačaj. Stalno sam gledala donje rublje, sklapajući ruke i vapeći Bogu - da beba preživi. Par sati sam nijemo zurila u jednu točku, zbog prevelikog i nenadanog stanja šoka. Nikad mi se nije ispričao za isto, zatražio oprost. Pravio se, kao da se ništa nije dogodilo. Na taj me način, demonski kaznio za ishitrenu izjavu. Ali jedno sigurno znam. Tu nas je noć Gospodin pogledao i prebrojao moje suze. Rodila sam živu i zdravu djevojčicu, a on? Odgovarat će kazneno i pred Svevišnjim, za neoprostiv čin iživljavanja i ugrožavanja života. Takve osobe ne peče savjest, jer ju nemaju! Psihopatska struktura ličnosti - koncipirana je na način, da isti ne izražavaju istinsko kajanje. Oni vide i vole, jedino sebe. Dok druge, koliko god mogu, maksimalno iskorištavaju. Nije mi nimalo svejedno, prilikom evociranja ovoga događaja. Ipak je to tužna ispovijest današnjice. Potiskivanje boli, bila je moja, dugogodišnja, strategija preživljavanja. Pretpostavljam što se pitate... Zašto sam tajila više od pet godina? Iz kojega razloga, sve do sada, nisam ranije prijavila seksualno nasilje? Iz straha, srama, nelagode, bojazni osuđivanja. Živjela sam mentalitet žrtve, ali toga mi je dosta! Ponovno pozivam sve žene, koje su prošle isto ili slično - ikakav napad na integritet vlastitoga tijela. Usudite se zauzeti za sebe! Ukoliko vi niste u stanju prekinuti šutnju i skupiti hrabrosti... Vjerujte mi, nitko drugi neće!

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.