Karmen Franki Šestan | Ona i ja

„Dani su sve kraći“,
sa sjetom u glasu
kaže moja majka.

Ona voli ljeto,
sunce koje prži,
duge dane i šušur u mjestu.

Ja, kao da nisam plod s njene grane,
s čežnjom čekam prazne uličice,
oblake koji donose kišu,
sivo more i škure bure.

Ne razumijem je.
Ona ne razumije mene.
Nikada ne bi bile prijateljice,
da smo se slučajno srele.

Veže nas samo krv
i isti oblik brade.

Pedeseta je godina
kako se poznajemo,
a i dalje se ne možemo načuditi jedna drugoj.
Ona s tugom ispraća ljeto,
a ja s ushićenjem dočekujem jesen.