Slavica Sarkotić | Niti mog života

Posveta

Ovu knjigu posvećujem uspomeni na moje pretke, ljude koji su me oblikovali i odredili moj život.

Ostavljam je u nasljeđe svojim potomcima kako bi znali tko su bili ti ljudi i kako bi saznali neke stvari iz prošlosti moje obitelji koje im nisam znala ili mogla reći.

 Pogovor knjizi 

Pisati o vlastitom životu nikada nije lako. Razlozi mogu biti različiti, neslaganje članova obitelji da se u javnost iznese sve ono što smatraju da bi zauvijek trebalo ostati isključivo osobno, pa do sjećanja koje nas ponekad može djelomično prevariti, do lažnih sjećanja koja u sebi gradimo prema pričama svojih roditelja, bake, djedova… Iz tog razloga, srećom, postoje i fotografije koje nas mogu vratiti i sto i više godina unazad i ovjekovječiti tko smo i odakle potekli. Godine prolaze, rađaju se nove generacije koje vrlo lako mogu zaboraviti ono što smo im ispričali, ili nikad saznati jer to nismo mogli i osobno. 

Pisanje životopisa prilika je da se čitateljima ponudi ne samo površinski pogled na nečiji život, već i dubinsko razumijevanje što i kako su neki događaji oblikovali osobu. Uz već spomenute izazove i važnost fotografija kao svjedoka prošlosti, možemo dodati i razmišljanje o univerzalnosti ljudskog iskustva i specifičnosti individue. 

Svaka priča ima svoj jedinstveni kontekst i detalji iz života jedne osobe mogu odjeknuti i u životima drugih, pružajući uvid u zajedničku ljudsku prirodu i raznolikost osobnih puteva. 

Pisac životopisa postavlja most između prošlosti i budućnosti, koristeći pisanu riječ kako bi sačuvao trenutke koji bi inače možda bili zaboravljeni. Važno je istaknuti iskrenosti i transparentnosti u pripovijedanju, kako bi čitatelji mogli osjetiti pravu esenciju ispričane životne priče. 

Na kraju, moglo bi se razmišljati o učincima koji takvo pisanje ima na samog autora, kako proces retrospekcije i introspekcije može biti terapeutski, te kako može pomoći u razumijevanju i prihvaćanju vlastite prošlosti, što može biti posebno značajno za osobe koje sumiraju svoje iskustvo i žele ostaviti nešto trajno iza sebe.

Sonja Smolec, 2024.

O autorici

Slavica Sarkotić rođena je u turopoljskom mjestu Vukojevac d. u obitelji Komar. Školovala se u Lekeniku i Zagrebu. Po struci ing. med. lab. dijagnostike. Piše od djetinjstva. Objavljivala je u dječjim novinama, a kasnije u periodici. Do sada joj je objavljeno 16 knjiga (kratke priče, poezija na standardu i kajkavskom, priče, pjesme i roman za djecu, haiku zbirka). Članica je DHK-a, HKDDM-a, DHHP-a, MH-e i drugih udruga.

Uvrštena je u više antologija, dobitnica više književnih nagrada (najsvježija nagrada „Mato Lovrak“ za najbolji roman za djecu i mlade 2020. i nedavno 3. nagrada na natječaju DHK-a Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski za priču inspiriranu Matošem). Zastupljena je u stotinjak zbornika s recitala, a više od 20 pjesama joj je uglazbljeno i izvedeno na festivalima u Krapini, Velikoj Gorici, Karlovcu i Pitomači, neke su i nagrađene (između ostalih 1. nagrada na VGF-u i tri nagrade „Drago Britvić“ u Pitomači).

Majka je dvoje odrasle djece i baka dvoje unučadi. Nakon 45 godina života i rada u Sisku, gdje je radila kao glavna inženjerka Odjela za patologiju i citologiju, od 2013. je u mirovini. S mužem i kućnim ljubimcima uživa u ladanjskom životu rodnog Turopolja.

Naklada Društvo za promicanje kulture "Kvaka", Rujan 2024.

Knjigu možete naručiti na e-mail: casopis.kvaka@gmail.com