Ivica Kesić | Škrinja od ruža

U škrinju od ruža sakrio sam snove
da ih nađem po mirisu ako ih ukradu…
jer svaki si svojom pozlatila rukom,
miješala ih nježno sa srećom i nadom.

Ako se ikada strašću opijeni
sreli budemo u snovima ludim
zamolit ću nebo da što duže traju
jer sva će draž nestat’ ako se probudim.

Bez snova sam prazan kao i bez duše
samo oni znaju spokoj da mi pruže,
ako budeš snena tražila ih nekad,
bit će sakriveni u mirisu ruže.