Branko Filipović | Ona i ona

'Ona' prilazi tiho,
dolazi i nečujno kuca,
kuca na tvoja vrata.
Osjećaš je
k'o znanog' došljaka,
što uvijek dođe
nepozvan.
Život kog' si imao,
ili nisi imao -
imao je tebe.
I sad'...
sad' te napušta.
Osluškuješ bez vjere,
u danas,
i nade u sutra.
Samo osluškuješ...
Osluškuješ kucanje
na tvojim vratima.
A vrata joj otvara,
'onu' koju dobro znaš,
i 'ona' tebe zna -
ta neželjena starost!
Starost ti dovodi
svoju vjernu pratilju,
koja se zove – smrt.
Više i ne osluškuješ,
a čuješ kucanje
na otvorenim vratima,
koje je otvorila,
ma znaš već -
ta tvoja znana starost.