Božica Jelušić | Porculan i svila

Mirjani za doviđenja

 

Kad o tanjurić kucne mala srebrna žlica,

I slučajno se stvori okrhak, cjelina prsne,

Kad božur se osipa i u dalj odleti ptica,

A na svili se maze mustrice svakovrsne.

 

Ja čujem da mi javljaš da sve je u balansu,

Na privremeni odmor da otišla si hitno.

I smješkam se životu, prelijepom performansu,

U kojoj svakoj si stvari znala pronaći bitnost.