Branimir Gajski | Java sna

Raspleli laki vjetri sjajna
lepršava tvoje kose vlatna
kao paukova mreža zlatna
spustile se preko lica bajna

Nekih kiša tople kapi
tvome licu dale rosu
okupale te nagu bosu
tu ljepotu što ne hlapi

S malog grma žute ruže
posule te lati nježne
ko pahulje lake snježne
mirisi im zrakom kruže

Iz raskoši svog spektara
načini ti duga halje
zrakama što sunce šalje
vezove tka neviđenih šara

Nikad nisu takvog sjaja
ugledale ljudske oči
činilo se svetost noći
kip ljubavi novi spaja

Sad viziju tvoga lika
pletu sjene što se miću
ostaviše san i priču
završetak svjetlosnoga trika