Na pročelju ciglene prizemnice, tik do ulaznih vrata čiju je barem trećinu preuzeo bršljan, naslonjen je blijedozeleni ženski bicikl mjestimično poprskan bojom. Rolete su spuštene i iz unutrašnjosti se nazire jedino krckavi zvuk melodije neke stare radio stanice.
Za stanovnike kuće broj 17 susjedi se ne zanimaju previše. Prolaze pored nje ne misleći o ljudima koji unutra jedu, gledaju televiziju, piju rakiju ili se možda tuku. Još manje pomišljaju na to da im možda treba pomoć. U svega petnaestak kuća ove uspavane predgradske zajednice sve se zna; kada se tko doselio, tko je danas zakasnio na posao, tko se kasno vraća, tko slavi rođendane, a tko ne slavi krizmu ili vjenčanje. Bez prevelikog uplitanja. Broj sedamnaest rjeđe je mjesto posjeta. Pored zapuštene jedinke neko vozilo nije stalo ni najstariji se ne sjećaju kada. Priča se da je tu bilo i djece, da su ljudi normalni i nikome ne stvaraju neprilike pa im se nitko i ne miješa u život. A ni oni sami ne nameću se drugima.
Vrata susjednoga dvorišta otvore se. Susjeda ispraća unuka u dućan. Lizne prste, zagladi mu kosu iznad čela i još jednom ponavljanja što treba kupiti, a što nikako ne. Kao upiknuta zaustavi se u zadnjim riječima pri pogledu na bicikl na susjedovu zidu. Ovo je čudno. Tko je to mogao doći? I zašto? Rođake im ne vidi godinama, a i tada dođu autobusom. Približi se prozoru i pokuša razaznati zvukove. Neobična scena privuče susjeda preko puta. Sada već dvoje, čine radoznalu skupinu. Nitko od njih nije vidio kad je došla tajanstvena osoba na biciklu. Ne znaju ni tko bi to mogao biti. Je li možda kakva rođakinja? Netko je umro, ili su dobili naslijeđe. Možda je poštar, ali tada bi bicikl bio muški, s onim velikim naprtnim nosačem. I već bi izišao. I bio bi i kod nekog od okolnih susjeda. Možda baš kod ove koja im se pridružuje. No nije bio ni kod nje. Iz njezina pravca nitko na zafrajkanom biciklu nije došao, a njezin je boravak okrenut prema ulici i to može tvrditi sa sigurnošću. Unezvjerena trojka okreće se u nedoumici. Pogledavaju se i oprezno raspravljaju. Što da se radi? Hoće li ući u dvorište? A što ako im kažu da se ne petljaju. Ispast će da zabadaju nos gdje mu nije mjesto. Možda će nehotično svjedočiti nekoj tajni koju ne bi trebali znati. Hoće li pričekati na ulici da vide tko izlazi? Da mogu procijeniti jesu li im susjedi možda u kakvoj opasnosti. Stari su i sami. Tko zna kakvi ih sve manipulatori mogu uhvatiti u svoje kolo. Prevariti za novce, uvaliti im set noževa ili magnetske nadmadrace. Doduše, manipulatori ne bi došli na biciklu, valjda, i to još poprskanom. I imali bi neočekivano dobar ukus, jer svijetlozelena boja baš lijepo odgovara ovom elegantnom modelu.
Susjedskom sijelu pridruži se još dvoje prolaznika i rasprava se proširi u neslućene razmjere. Svi su pametni, no nitko dovoljno da bi mu se prijedlog usvojio. A ni on sam to ne bi volio. Tada bi odgovornost odluke pala na njega. Susjedov mali vraća se iz dućana. Baka pregleda ceker i uz kratko negodovanje odobri njegov sadržaj. Nervoza u grupi pojačava se kako vrijeme prolazi. Trebalo bi ići kućama, spremati ručak i obavljati druge neodgodive poslove. S druge strane, odgovornost za posljedice leži na njima i njihovoj odluci. Najgore je to što iz kuće i dvorišta nitko ne izlazi i nema znakova po kojima bi se dalo naslutiti u kome se smjeru stvar odvija.
Društvo na ulici postaje sve tiše, razgovor se prebacuje na druge teme. U apoteci je nestalo lijeka za masnoću, crni kruh danas nije došao u trgovinu, susjeda s kraja ulice kupila je lijepu haljinu, ali malo je prekratka za njezine godine. S druge strane, na televiziji samo crne vijesti, političari opet lažu, zima će biti hladna, tko zna pošto će biti plin, a penzije su male.
Ulicom se približava bijeli kombi, usporava pored njih i zaustavlja se tik pred kućom koja je pobudila znatiželju. Sa suvozačeva mjesta iskoči mlada žena u poprskanom bijelom kombinezonu. Zlatni konjski rep veselo se zanjiše. Vozač nosi pumpu i puni gumu na prvom kotaču intrigantnog vozila. Vraća se u kombi, žena sjeda na bicikl, mahne pomagaču uz hvala!, sa smiješkom pozdravi okupljene i odveze se u smjeru u kojem je bicikl bio naslonjen.
S druge strane roleta, iza neprovidnih zavjesa, baka i djed dovršili su doručak. Ona pokupi tanjure i pere ih u vodi koju nagrabi iz lonca na peći. On napuni džezvu i nastavi kavu. Namjesti stanicu na radiju. I danas će biti lijep dan.
Za stanovnike kuće broj 17 susjedi se ne zanimaju previše. Prolaze pored nje ne misleći o ljudima koji unutra jedu, gledaju televiziju, piju rakiju ili se možda tuku. Još manje pomišljaju na to da im možda treba pomoć. U svega petnaestak kuća ove uspavane predgradske zajednice sve se zna; kada se tko doselio, tko je danas zakasnio na posao, tko se kasno vraća, tko slavi rođendane, a tko ne slavi krizmu ili vjenčanje. Bez prevelikog uplitanja. Broj sedamnaest rjeđe je mjesto posjeta. Pored zapuštene jedinke neko vozilo nije stalo ni najstariji se ne sjećaju kada. Priča se da je tu bilo i djece, da su ljudi normalni i nikome ne stvaraju neprilike pa im se nitko i ne miješa u život. A ni oni sami ne nameću se drugima.
Vrata susjednoga dvorišta otvore se. Susjeda ispraća unuka u dućan. Lizne prste, zagladi mu kosu iznad čela i još jednom ponavljanja što treba kupiti, a što nikako ne. Kao upiknuta zaustavi se u zadnjim riječima pri pogledu na bicikl na susjedovu zidu. Ovo je čudno. Tko je to mogao doći? I zašto? Rođake im ne vidi godinama, a i tada dođu autobusom. Približi se prozoru i pokuša razaznati zvukove. Neobična scena privuče susjeda preko puta. Sada već dvoje, čine radoznalu skupinu. Nitko od njih nije vidio kad je došla tajanstvena osoba na biciklu. Ne znaju ni tko bi to mogao biti. Je li možda kakva rođakinja? Netko je umro, ili su dobili naslijeđe. Možda je poštar, ali tada bi bicikl bio muški, s onim velikim naprtnim nosačem. I već bi izišao. I bio bi i kod nekog od okolnih susjeda. Možda baš kod ove koja im se pridružuje. No nije bio ni kod nje. Iz njezina pravca nitko na zafrajkanom biciklu nije došao, a njezin je boravak okrenut prema ulici i to može tvrditi sa sigurnošću. Unezvjerena trojka okreće se u nedoumici. Pogledavaju se i oprezno raspravljaju. Što da se radi? Hoće li ući u dvorište? A što ako im kažu da se ne petljaju. Ispast će da zabadaju nos gdje mu nije mjesto. Možda će nehotično svjedočiti nekoj tajni koju ne bi trebali znati. Hoće li pričekati na ulici da vide tko izlazi? Da mogu procijeniti jesu li im susjedi možda u kakvoj opasnosti. Stari su i sami. Tko zna kakvi ih sve manipulatori mogu uhvatiti u svoje kolo. Prevariti za novce, uvaliti im set noževa ili magnetske nadmadrace. Doduše, manipulatori ne bi došli na biciklu, valjda, i to još poprskanom. I imali bi neočekivano dobar ukus, jer svijetlozelena boja baš lijepo odgovara ovom elegantnom modelu.
Susjedskom sijelu pridruži se još dvoje prolaznika i rasprava se proširi u neslućene razmjere. Svi su pametni, no nitko dovoljno da bi mu se prijedlog usvojio. A ni on sam to ne bi volio. Tada bi odgovornost odluke pala na njega. Susjedov mali vraća se iz dućana. Baka pregleda ceker i uz kratko negodovanje odobri njegov sadržaj. Nervoza u grupi pojačava se kako vrijeme prolazi. Trebalo bi ići kućama, spremati ručak i obavljati druge neodgodive poslove. S druge strane, odgovornost za posljedice leži na njima i njihovoj odluci. Najgore je to što iz kuće i dvorišta nitko ne izlazi i nema znakova po kojima bi se dalo naslutiti u kome se smjeru stvar odvija.
Društvo na ulici postaje sve tiše, razgovor se prebacuje na druge teme. U apoteci je nestalo lijeka za masnoću, crni kruh danas nije došao u trgovinu, susjeda s kraja ulice kupila je lijepu haljinu, ali malo je prekratka za njezine godine. S druge strane, na televiziji samo crne vijesti, političari opet lažu, zima će biti hladna, tko zna pošto će biti plin, a penzije su male.
Ulicom se približava bijeli kombi, usporava pored njih i zaustavlja se tik pred kućom koja je pobudila znatiželju. Sa suvozačeva mjesta iskoči mlada žena u poprskanom bijelom kombinezonu. Zlatni konjski rep veselo se zanjiše. Vozač nosi pumpu i puni gumu na prvom kotaču intrigantnog vozila. Vraća se u kombi, žena sjeda na bicikl, mahne pomagaču uz hvala!, sa smiješkom pozdravi okupljene i odveze se u smjeru u kojem je bicikl bio naslonjen.
S druge strane roleta, iza neprovidnih zavjesa, baka i djed dovršili su doručak. Ona pokupi tanjure i pere ih u vodi koju nagrabi iz lonca na peći. On napuni džezvu i nastavi kavu. Namjesti stanicu na radiju. I danas će biti lijep dan.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.