Jesi li ikada ljubila pjesnika
dok prstima ti tetovira rime
odjevene ruhom proljetnih vjesnika,
zaslađene pjenom nabujale plime?
Jesi li ikada ljubila pjesnika
dok plam nadahnuća pod kožom mu vrije,
a purpuno pero samotnog grešnika
u mirisnu brazdu metafore sije?
Ako nikad nisi ljubila pjesnika
i grudima vidala od samoće rane,
od očajnika čineći sretnika,
ti ne znaš njegove šta pokreće dane,
niti znaš njegovi versi otkud teku,
čime puni ćudljivu pjesmotvornu rijeku.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.