Mirna Weber | Vesna mi šapuće

Vesna mi šapuće, pfffffffff,
piši uz vjetar.
Naranča budi mlada i svježa,
budi pulpa i miris morskog ježa.
Svijet je u nama apsolutno nježan.
Istina budi, svijet što se razodijeva,
budi žena koja pjeva.
Isplazi gorčinu, ožeži ljubav,
iz srca izbaci plamen koji pali.
Misli na eros i morske žali.
A kada te povrijede,
budi inat svome bolu.
Žena budi u srži koja prede.
Budi žena za pobjede,
i sve oguli,
kao da je rođeno sada.
Čedo si koje porađaš na zadak.
Žena budi od forme i sklada,
k’o pamet što se uzdiže
iznad tijela.
Sudbine su naša opijela.
Ne razumiju tebe hladne niše,
ni prozori na katu višem.
Majka si i stijena,
bivša si i ona koja briše.
I sadašnja koja ljubi,
sve tiše i tiše...
U oblaku sve smo više.

*Vesna – Vesna Parun