Vrutak emocija na tepihu starom
vrije ko lonac juhe za stolom
i hlapi, obavijuć' zvukove parom,
ostavljajuć' gluhe sa svojim bolom.
Ono malo žara što gori nad strahom
ugasi vjetar ko hulja prava,
a kosti ugljene strše pod prahom;
umrije ljepota od zuba zaborava.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.