Mirna Weber | Konci života

Dok sve konce ja polovim,
Cijeli život kraju pođe.
Rastrgam se, raspolovim,
I godina kraju dođe.

Tisuć’ ljeta da se živi,
Do ponoći ja bih šila.
Svaki šav bi nerješivi,
Bol u srcu baštinila.

Samo onaj konac novi,
Uhvatiti nikad neću,
Da se pos’o dogotovi.
Dok ga nađem ja umrijet ću.

Tako je možda bolje,
Da se djelo ne dovrši,
I konac me vrati dolje.
U oblaku negdje strši.