Siniša Miljević | Ljubavno pismo

 

Danas se moja pjesma ćuti snažno     

I ljubav sada ispunja sve mi retke,

Voljen sam i opet volim odvažno 

Pa grijem ljude kao sunce cvijetke.

Zašle sve su sjene i sva tama zađe

Slatka mala zavodljivice mazna.

Što do sad nije, sad nek me snađe: 

Plamen i ljepota tvoja neprolazna. 

I ne vjeruj u slučajnost pravog spoja

Jer duša dušu pronalazi bez riječi;

Rijetke su te pjesme kao ova tvoja

Da u teškoći njoj možeš se uteći.

I znaj da ova moja pjesma nije jazba

Kako bi se u njoj sakrio tko hoće,

Danas su moji stihovi tiha glazba

I slap ljubavi što za tebe klokoće.