Marina Mijakovska

 

STAKLENI BALON

 

Dan su pretvorili u noć.
Ulice su slijepe i prazne
bez ikakvih prolazaka
Izbrisani su svi tragovi
od buke svakodnevnog života.
Ljudi su iznutra, a životinje izvana.
Samo ptice u zraku i crni miševi na zemlji.
Konačno životinjske vrste
zamijenili su svoje uloge snažne-nemoćne vrste.
Pretvorili su svijet u medicinsku epruvetu.
Sve ljudske želje za slobodom kretanja ukorijenjene su u nama.
Svijet je zatvorio svoja vrata, a nama ostaje
udahnuti svaku kap života
kroz odraz staklenih prozora.

 

 

 

Marina Mijakovska je pjesnikinja, esejistkinja, prozaistica i književna kritičarka. Dotor je filoloških znanosti na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“ u Skopju. Od 2013 godine članica je Društva pisaca Makedonije. Radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci „Sv. Kliment Ohridski“ u Skopju. Dio pjesničkih radova (pjesama), esejistike i pripovijedaka objavljeno je u antologijama i u periodici u prijevodu na: engleski, hrvatski, srpski, albanski, rumunjski, češki, itd. Sudjelovala je na mnogim književnim festivalima u Makedoniji i inozemstvu.

Pjesničke knjige: Nomadska duša (2010);Koferi (2013);Psihoanalitička alkemija strasti (2013); Tirkiz u ljeta (2015); Postelja tišine (2015) i Kost (2019). Prozne knjige: Kućice (2014).

Knjiga kritike i eseji: Žanrovski polimer: Sanduče rukopise u obidu (2016); Modeli rodove identifikacije (2018) i Écriture féminine i roman: Prilog u feminističkoj teoriji žanra (2020).

Marina Mijakovska dobitnica je više književnih nagrada: Karamanov (2013); Makedonska književna avangarda (2014); Krste Čačanski (2014); Beli mugri (2015) i Nagrada Danica Ručigaj pri Društvo makedonskih pisaca (2019).