Izložba knjiga
Ante Tičić
U DOSEGU RAJSKE LJEPOTE PARNASA
Tomislavu Marijanu Bilosniću
povodom 75 godina života i 55 godina
umjetničkoga stvaralaštva
Ako se danas osvrnemo sine ira et stûdio na sveukupno Bilosnićevo stvaralaštvo, koji je kao strastveni umjetnik oslobođen nepotrebnih ljudskih efemernosti, potrebna je temeljita meritorna znanstveno-kritička analiza. No, poznajući njegov opus, čast mi je i usuđujem se in nûce esejistički rezimirajući ga, dati svoju ocjenu o njemu, koji uvelike fascinira i nadmašuje standardne norme prosječnog urbano-umjetničkog poimanja.
„Svijet nije nešto što 'imamo', već da je to temeljna narav onoga što jesmo i što cijeli svemir jest. Uz takvo shvaćanje svatko od nâs u stanju je preoblikovati vlastiti život te sukreirati i informirati svijet oko nâs“ (dr. sc. Jude Currivan). Tomislav Marijan Bilosnić iznjedren iz pitoreskne ravnokotarske pitomine u Donjem Zemuniku (1947.) književnik, pjesnik, slikar, fotograf, publicist…, svojevrsni umjetnički korifej – hrvatski Jean Cocteau, ili po produkciji izdanih knjigā, Restif de la Nretonne, svojim unutarnjim duhovno izražajnim moćima – nadahnutim silama, preobrazivši sebe, zacijelo preobražava, sukreira i informira svijet oko sebe. S pravom jednom je o njemu napisala izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević: „Čini se, pred nama je živuća slika renesansnog homo univerzalisa“. A u svojoj knjizi „Povećalo za poeziju“ dr. sc. Davor Šalat je između ostalog napisao: „U istom pronalazi raznovrsno, a u mnoštvenom jedinstveno – to bi mogla biti jedna od temeljnih mȁksima koje bi se pridjenule i Bilosnićevom pjesničkom opusu i pojedinoj njegovoj poetskoj knjizi, i misaonom ustrojstvu njegovog likovnog svijeta, i stilskim obilježjima njegovih pjesama…“ Bilosnić svojim poetološkim motivima kroz stvaralačku inteligenciju bez predrasudno poput transcendentalnog liječnika kao artistički ràpsōd i bȁrd, marnim senzibilno-senzualnim porivima objavio više od sto i sedamdeset knjigā heterogenih žanrova, održao 80-ak izložbi svojih slikā i umjetničkih fotografijā, pokretač je i osnivač raznih listova Zoranić, Plakat, Zadarski list, List ličko-senjske županije); zatim festivalā, udrugā, manifestacija, Galerije sv. Katarine Aleksandrijske“ u svom mjestu, te i na taj način doprinio ostvarenju mnogih radnih mjestā i afirmaciji mnogih pojedinaca.
Bilosnić je poput trubadura putovao svijetom i predstavljao svoja djela, za koja je dobio mnogobrojne prestižne nagrade na nacionalnom i međunarodnom planu, i s 30 knjiga prevedenih na strane jezike, jedan je od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Kao takav kvalitativno i kvantitativno bez pretenzija, na samom je vrhu hrvatskog umjetničkog miljea, što nije bez poruke i pouke sadašnjim i budućim pokoljenjima.
On je pjesnik – poeta laureastus, koji zadivljuje ljepotom nesebično-stvaralačkog davanja i slobodan od vezanosti, jer: „Ljepota je smiješak istine dok se ogleda u savršenom zrcalu“ (Rabindranth Tagore), a „sloboda od vezanosti vam omogućuje da uđete u univerzalno svjetlo i nestanete u njemu. To je najveći blagoslov, vrhovna ekstaza. Stigli ste kući“ (Osho).
Istinski se zdušno usmjeriti prema neprolaznom i „glazbom duše“ mislima broditi oceanom univerzuma, čije su luke daleko onostrane obale što čini Bilosnić, uzvišen je i plemenit put više ljudskih spoznaja, koji epifanijski kroz plamsaj vodi u ozračje „vječne zore“, u osip svjetlosnih dragosti i eto, sic itur ad astra – tako se ide do zvijezda. Tako duhovno stremeći svojim božanstveno-razbuktalim književnim i inim svekolikim stvaralaštvom, usuđujem se reći, da Bilosnić kao prosvijetljen umjetnik s karizmom, zacjeljuje, tagorovski bez premca nadilazi svaku umjetničku kategorizaciju.
Utvrditi je dakle, ukratko, da Bilosnićev polivalentni opus zacijelo neće nestati, već će trajno ostati kao majestičan, častan i svijetli monumentalan spomenik naše hrvatske kulture, jer on to i jest, što bi kazao Lars Brownworth: „Svi su ljudi smrtni, običavali su govoriti samo časno ime može živjeti zauvijek“.
Ili ipak po sentenciji Lao Tzua:
Onaj tko vlada sobom istinski je vladar.
Onaj tko zna što je dovoljno uistinu je bogast.
Onaj tko marljivo radi je odlučan.
Onaj koji ne gubi svoje mjesto živjet će dugo.
Onaj tko umre, ali ne „nestane“, uživa istinsku dugovječnost.
Hvala ti, dragi, za ljepotu čitanja, koji si nas svojim svekolikim osebujnim knjigama obdario, posebice izvrsnim pjesmama, romanima i putopisima. Hvala ti, i za sva naša zajednička druženja, u kojima smo opjevavajući svoje sentimente dosezali sâmu rajsku ljepotu Pàrnasa. U takvoj utjelovljenoj ljepoti svetog duha koji opčinjava, što izvire iz srca ne iz žlijezdā, inspiriranoj na 9-oj multimedijalnoj priredbi u tvom dvoru 16. kolovoza 2019. pod nazivom „Odisej pod murvom“, rodila se pjesma „Nakon mnogih putovanja“.
NAKON MNOGIH PUTOVANJA
Dragom prijatelju, vrlom kolegi
Tomislavu Marijanu Bilosniću
Nakon mnogih putovanja
odricanja i slave
obilazeći svijet:
Španjolsku, Peru, Kubu,
visoke Ande
Maje, Inke, Azteke
ribare iz Kariba
u Zemunuku – svojoj Itaki
pred kućom „Odisej pod murvom“
sjedi s prijateljima za dugim stolom,
iz pehara pije
svoje vrhunsko
crno vino i sanja.
Múze Euterpa i Kaliopa
stvaralačkim žarom
smješeći se,
nazdravljaju mu.
On u dosluhu s njima
nadahnjuje se
za bolji svijet -
svijet Nobela, bluesa,
ljubavi i sjaja.
Odisej u mislima nosi
sve viđeno –
dragocjeno blago
transcendentalnog duha.
Nosi istinu
što daje ljepotu
vizionarsko-širokih pogleda.
Odisej sanja
svoju poezis Penelopu,
stvara djela –
osmišljava kapitalne poeme,
knjiška znanja
očaranih htijenja…
U Zadru, 16. siječnja 2022.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.