66 puta u 365. dana sam okrznuo svoju dušu misleći da je imam na dlanu pod upitnikom zvona.
66 puta sam lebdio nad oranicama, vrtovima patliđana, zaleđenim jezerima i dvorištima gdje se sastaju šverceri i seoske kurve.
66 puta sam iskrivio svoj pogled u zrcalu sluteći obmanu u lomu svjetlosti.
66 puta sam zadivljeno vrisnuo nad lažima koje su osebujnom ljepotom zasjenile istine.
66 puta se u meni rodila misao pobjegla iz ludnice koja svijet bijaše od prapočetka.
66 puta sam tumarao zemunicama tražeći zraku u slijepom mraku ne bih li krajičkom oka ugledao svoje vlažne tabane.
66 puta sam u moru žeđi upijao slike neba slaveći svetu utrobu kiše.
66 puta sam naslutio obrise sjena vječnosti iza sunca naivno se pouzdajući u zapaljene pergamente iz aleksandrijske biblioteke.
66 puta sam ispjevao istu pjesmu tužaljku diveći se čudu svojih preživjelih pradjedova.
66 puta sam posumnjao u krivudave slojeve postojanosti listajući putopise prepisanih snova.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.