Tako će se, u igri bez meda, bez žuči
složiti puzzle prostodušnog jutra.
Dogodit ćemo se.
Zrak već miriše na fino ulje.
Uronjenoj u Sto godina samoće,
prilaziš mi.
Već plivaš u lavandi i smilju,
u posloženim puzzlama.
Kliziš kraj samoće.
Cijeli će jedan ocean doploviti
noseći sutra na pjeni,
na valu od jučer.
Tako blizu rubu onih sto godina,
trenutak već miriše na borove i školjke.
Na radost djevojčice,
na jutro što ga krišom, kišom krsti
kapetan duge plovidbe.
Iz zbirke "Skica, zakrpa, šav"
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.