Oleg Antonić | Ovdje valja stati

 

- Ako dišem potajno, teškoga sam daha!

- Tada dahni ovamo, sjetvom izvan straha.

- Kada dišeš, Diši! Diši da se čuje!

- Usput sluhni među nama duše kako struje…

- Sanjam zoru lijera! Badem leden brati!

- Ovdje Diši, samo Diši; nemoj, nemoj stati.

- Posežem li potajno, naprsnu mi rebra!

- Zato segni ovamo, bdjeti sol kraj srebra.

- Kada sežeš, Seži! Ne daj da te guši!

- Usput sluhni među nama branu što se ruši…

- Tražim zrno smjera! Gdje je put za znati?

- Ovdje Diši, ovdje Seži; samo nemoj stati.

- Kada plačem potajno, sprud me sušom smlavi!

- Bolje brizni ovamo, s maticom na javi.

- Ako plačeš, Plači! Plači da se vidi!

- Usput sluhni među nama kako blijede hridi…

- Kroji li me vjera? Sumnja zar me krati?

- Aman Diši, Seži, Plači; nemoj, nemoj stati.

- Protječem li slučajno, uzaman mi žiće!

- Sad se slijevaš ovamo Cijelo gdje je Biće.

- Sve dok jesi, Živi! Spoznaj se u svjema!

- Usput sluhni kakva Pjesma med nama još drijema…

- Bezdan mi je mjera? Pijesak da se jati?!

- Samo Diši, Seži, Plači; Živi; nemoj stati.

- Krošnja takne beskrajno, plod u korijen klije!

- Srastao si ovamo Tijelo gdje se smije.

- Rasti s nama, Budi! Tu smo svi u svjema!

- Usput puhni cvijet sred zime što u dar se sprema…

- Ovdje zrije Vjera! Vrijeme mi je stati!

- Glasom sluha blag u snijegu polen bližnjem slati.

____________________________________________________________________________

* Tekst je nastao s glazbom u mislima. Sviralo je „Ne vredi plakati“ Zvonka Bogdana.