Jadranka Göttlicher | Vera

(Nakon čitanja pjesme „Moje životinje“ Olje Savičević Ivančević)

Čitam tvoje stihove, Olja

I sjećam se svoje Vere

Nosite isto prezime, crnogorsko

Skupa smo rasle na Borongaju

Išle u isti razred, ona mlađa cijelu godinu

I dva mjeseca igre

Pazila sam na nju, voljele smo to

Lagala sam za obje kad smo 

Zbog igre kasnile u školu

Otac joj je bio oficir, krupan

Naše dvije mame dobro su joj došle

I znaš, Olja, moje Vere već odavno nema

Objesila se onako visoka tamo dolje u Dalmaciji

Baš kad ju je otac došao posjetiti iz Zagreba

      Proklet bio onaj rani dan kad ju je upisao u školu!

( „I oprosti što Ti kaže Ti. Ja kažem Ti svima koje volim“)