Ivan Meroveus | sol invictus

dan otklizava dok metronom otkucava periode do platforme blagdana kamo će se predahnuti u nekoj osobnoj distopiji svrhe napuniti baterije i opet krenuti dalje sva čuda svijeta već su se dogodila a zvijezde noću zbog zagađenja umjetnim osvjetljenjem slabije sjaje tek možda netko dočekivat će ružičastu Selenu i skupljati niti do nje oduševljenim dječjim osmijehom moguće je ponovo probudit će se sjećanje što pod kožom obitava sputano i pružit će se dlanovi kako bi se docrtale linije moguće je propričat će se sa sobom i iščitavati ostavljene znake i poruke iz svojih budućnosti ponovo mjesečarit će se u korak sa svojom prošlosti kako bi se sačuvalo povjerenje za susret sučelice s mogućom sadašnjosti i moguće je bit će sve buduće jače i porazit će ceremonijalno obećanje vjerovanja iz prošlosti