Tri puta dnevno. I još bijelocrna kava. Sobe su okružili tamni zidovi. Cvijet bez
Vode zimi, stoji, miruje. Spava. U napuklim plućima svijeta leže bijele, bodljikave maske.
Izvana dolaze zvukovi ljudi koji prolaze ulicom, krevet iznutra odmahuje cesti
Plahtom na kojoj su mrlje utrobe, izvana. Ispred ulaza stoje mirisi livada koje su se
Pritajile. Mirisi liče na peludne oblike, one koji stvaraju dah dubok kao proljetna alergija.
Zveckaju šalice i viljuške na limu posteljine, prolaze dani bez kretanja. Koraci su nula,
A kuća crna, kao da je od crnog kamena. I polako prolazi taj dodir mesnatih juha,
Tijela se uspravljuju. Izlazi tisuće balona u zadnjem danu, kao mali, pohlepni zmajevi
U zraku se, nad gradom, rasprskavaju. I kuća je opet svoja, bijela i tvrda.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.