Milan Frčko | Monolog psa i mjeseca

Kada razgovaraš s mrtvima svijeću upali.

Stalno hodaš u tijesnim cipelama.

Tužan je monolog mjeseca i psa.

Vrijeme se ne čudi, nego ti stariš.

Ne troši riječi. Krikni u dubinu.

Koraci se čuju, ali ne i tvoji.

Idi im u susret. Možda to vrijeme trči.

Ako ti pobjegne, što ćeš reći sinu?

Ne pretjeruj kad pričaš o ljubavi.

Zahvalnost je dovoljna. U njoj je sve.

Dobro pamti grabe, osobito svježe.

Oprezna duša uvijek ih zaobilazi.

U sunce gledaj. Sjaj neka te vodi.

U što vjeruješ, to se i dogodi.