u zlatnim danima družimo se cvrčak i ja
nije to onaj Nazorov s crne smrče čvora
niti Ezopov što se s mravom nadmudruje
sasvim je običan, još neopjevan
doziva me glasanjem, skriven u granama bora
tri mjeseca, koliko mu je na ovom svijetu
za život, pjev, ljubav i smrt dano
nas dvoje potajno volimo se, njegov zadak
i moje grlo uigrano pjevaju u duetu
on, neumorni svirač u slavu ljeta vrela
ljubavnik moćni u naponu snage
ja, posustala zborska pjevačica, ljubavnica
sa srcem na horizontu, još uvijek smjela
zajedno, a opet svatko za sebe
odu životu skladamo
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.