Mate Milas | Pozdrav susjedu Marku

  

Tišina se teška razlegla kućom

I čuo se vjetar kako brijestom diše

I lavež starog gare, u dvorištu, lijeni

I hroptanje zadnje, sve tiše i tiše

 

I ko da se ništa promijenilo nije

I ko da se namah rodiše zvuci

U drugoj sobi netko se smije

Čaša je vina u kvrgavoj ruci

 

I pljusnula brzo jedna davna šala

A bio je Marko u humoru rođen

Rasuo se grč ko ljubav neka mala

Odojak od jučer već slasno se glođe

 

I živi još noćas imanje malo staro

Niz briješće kao trnci povjetarci bruje

Od žamora je šumna usnuo garo

Tak zalaje mlako kad korake čuje