Zdenka Čavić | Bez Boga spasa nema

Plodovima ljudskog gnjeva

premreženo je nebo.

Zlom, jalom i kletvom

odjekuju koraci čovjeka.

On nije čuvar svjetla.

Nema dobrote u porukama mira, 

licemjerje niče posvuda, 

traži se mir na sva usta

a širi se mržnja, pakost i rat.

Mir je samo tlapnja pusta.

Još jedan Uskrs se sprema, 

još jednom će svetost božjega imena

zazivati svi redom.

Tražiti spas u njegovoj ruci,

njegovu milost u svoj toj trci

koja je davno već izgubljena.

Čovjek je izgubio sebe, 

ističe mu vrijeme, 

zatire mu se sjeme. 

Rađa se breme na breme

a on još uvijek ne vidi 

da bez Boga spasa nema.

Ponovo Uskrs kuca na vrata,

svim ljudima redom

milosrđem božjim obraćenje nudi.

Vapi nečujno odlučnim glasom,

spasite se Isusovom dobrotom ljudi.

Spasite se njegovom mukom, 

vidajte se njegovim ranama,

pronađite ljubav u sebi

da Uskrs vas probudi.

U svakom srcu da zavlada mir,

ljubav i plodna žetva,

da mogu rasti neki dobri ljudi.