Ivan Meroveus | Breza

Breza žutim šušti, u žutom se smiješi, ona mliječnim bukti k’o da žutom bježi. U magli se krijese kapi sitne, zlaćane; suza to su zavjese jutrom izglačane. Raščešljanih kosa na trakama satena k’o žena je bosa obnaženih ramena. Pogledom ju diram – sad su ruke moje, očima se skrivam – to su oči tvoje.