Gordana Kurtović | Kako su čudne stvari neke

Kada padne čaša,

ili možda zdjela

čuje se glasan zvuk.

Kada pukne srce,

nastane tišina.

Čuje se samo muk.

Ako bude buke,

ona je duboko.

Nitko je ne čuje.

Krhko srce krikne,

zalud pruža ruke.

Bol sve jača biva.

I nosiš je danima

k'o otvorenu ranu.

Od svijeta varljivog

ona se vješto skriva.