Snježana Budanec | Nepoznatom pjesniku

Želim napisati pjesmu

ali tebe već dugo nema

Želim skrojiti stihove

ali tebe nema da me poučiš

Želim mudro sastaviti niti riječi jednu do druge

ali tebe nema da me učiš tkati riječi

Želim hitro sašiti strofe

odrezati ostatke

ispeglati pjesmu

ali tebe nema da je čitaš

samo smo ja i moji sirovi materijali:

olovka papir – pust prazan odsijava bjelinu

A tebe nema…

Samo je ostao tvoj odsjaj u stihovima na papiru

kroz koje mi govoriš da nastavim pretvarati skice misli u riječi i šiti tkaninu u odijelo pjesme 

jer jednom će je netko obući

u sebe kroz svoje oči

u dubinu svoje nutrine

i suzom dati pljesak 

mome trudu u samoći