Ivica Kesić | Karta za jedan smjer (Vagoni sudbina)

U tijesnom, životnom putujemo vlaku,
tračnicama stare vijugave pruge,
dok pitanje jedno treperi u zraku:
- Idemo li postaji radosti il’ tuge?

Na Kolodvor ljubavi stigli smo predvečer,
krenuli na izlaz , umorni od puta.
Ne stojimo ovdje!- strojovođa reče,
- Postaja je ova davno ukinuta!

Vagoni sudbina ka tunelu jure,
mračnom grotlu vode izlizane šine.
Je li ovo kraj naše avanture,
il’ će na izlazu svjetlo da nam sine?

Ne, neću u tamu, želio bih više,
na peron ljubavi opet da se vratim
ne bih li je sreo dok ne krenu kiše,
povratnu ću kartu dvostruko da platim!

Sišao bih ovdje!- viknuo sam glasno,
života i smrti mrkom kondukteru.
- Ne znam gospodine šta Vam nije jasno!?
- Kupili ste kartu u jednome smjeru!