Branka Blažinčić | Nakon kiše

Nakon kiše
sve je jasnije
lokvice naših teškoća
nestaju
s prvim zrakama sunca
koračamo
hrabro i smjelo
prema novom danu
uspravno se držeći
osmijeh nam ne silazi s lica.

Nakon kiše
djeca koja nas ne zovu danima
ipak ostaju najbolja djeca,
pa, njihov je život naporan
o, da, naš nije bio
dok su nam starinske budilice
neumorno treštale
u svitanje.

Nakon kiše
sve je moguće
mladi
nam se dižu u tramvaju
blagajnica marketa
ispraća nas osmijehom
nepoznati muškarci koje susrećemo
postaju nam
šarmantni podsjetnici
naše mladosti.

Nakon kiše
više nije isto... ništa!